Make your own free website on Tripod.com

HOME
(NEMOJTE KLIKNUTI)

Dalibor Brozović indirektno priznaje srpsku istočnohercegovačku osnovicu hrvatskog standardnog jezika, čime je nesluteći odbacio dogmu o tzv. "tronarěčnoj osnovici" hrvatskoga standardnog jezika; »Jezik« (1/2002).

 

Vjesnik 19. 03. 2002.

http://www.vjesnik.hr/html/2002/03/19/Clanak.asp?r=kul&c=3

ČASOPISI - Dalibor Brozović u novome broju »Jezika« odgovara na postavku da je do 1990. postojao »zajednički« jezik koji se potom »raspao«

ZAJEDNIČKI STANDARD NIJE POSTOJAO

U genetskoj lingvistici nije osnovni kriterij međusobno razumijevanje za razlikovanje jezika i dijalekata, napominje akademik Brozović

ZAGREB, 18. ožujka 2002. - Nikada nije postojao homogen zajednički standardni jezik kojim su se služili Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi koji bi se naknadno raspao na tri ili četiri dijela, piše akademik Dalibor Brozović u članku »Lingvistički nazivi na srednjojužnoslavenskom području«, koji objavljuje najnoviji broj časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika »Jezik« (1/2002).

Koncem prošle godine u Sarajevu je objavljena knjiga »Jezik i demokratizacija«, koja je plod istoimena međunarodnog skupa održanoga u rujnu u Neumu. Tematski okvir skupa bio je u tiskanom pozivu definiran kao »raslojavanje standardnih jezika u višenacionalnim zajednicama kao zakonita pojava u procesu demokratizacije te raslojavanje standardnog jezika Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba kao konkretan čin«. Dio priloga objavljenih u zborniku polaze upravo od postavke da je do godine 1990. postojao jedan standardni jezik, pod dvojnim imenom, koji je u devedesetim godinama nasilno »razbijen« na nekakve neprirodne nacionalne standardne jezike.

Po Brozovićevim riječima s hrvatske se strane ne niječe ni genetska zajednica hrvatskih, bošnjačkih, crnogorskih i srpskih dijalekata ni zajednička osnovica standardnih jezika kojima se služe Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi, ali nikada nije postojao homogeni zajednički standardni jezik koji bi se naknadno raspao na tri ili četiri dijela.

Upozoravajući na izraženu misao u referatima da je međusobno razumijevanje u genetskoj lingvistici osnovni kriterij za razlikovanje jezika i dijalekata – dijalektni su idiomi kada se njihovi govornici međusobno razumiju a radi se o različitim jezicima kada nema međusobnog razumijevanja, Brozović napominje kako to u genetskoj lingvistici nije osnovni kriterij.

»Svi su štokavski govori međusobno razumljivi i oni zaista pripadaju jednom dijasistemu u rangu jezika«, kaže Brozović, ali napominje kako njemu pripadaju i kajkavski bednjanski i čakavski viški govor, gdje nema razumijevanja ni međusobno, ni u odnosu na štokavske govore.

U referatu na neumskom skupu, koji objavljuje najnoviji broj »Jezika«, Brozović je, uz ostalo, istaknuo kako su »hrvatski i srpski proces jezične standardizacije tekli neovisno jedan od drugoga«. »Razni pokušaji ujedničavanja, i oni idealistički i oni nasilni, nikada nisu uspijevali, kakve god sile iza njih stajale«, napomenuo je, dodajući kako je »posve netočno govoriti da se u devedesetim godinama radi na standardnojezičnom razbijanju, rastavljanju, razdvajanju nekada tobože jedinstvenoga jezika«.

(Hina)