HOME

 

Jedino što je Beograd smislio u poslednjih 100 godina jeste izraz "sve vreme"
Da li se kaže: 'svo vreme' ili 'sve vreme' ili 'celo vreme' ili 'čitavo vreme'

Jednom za svagda – ne verujte svojim nastavnicama!
Ovde će biti dokazano:
'Svo'
pre nego 'sve'! 'Celo vreme' i 'čitavo vreme' iznad 'svo vreme', kamoli 'sve vreme'!


Misaoni eksperiment

Kako sam ja primetio, decu u Srbiji u nastavi jezika jedino nauče da se ne kaže "celo vreme" već "sve vreme". Jer navodno celo vreme ne postoji jer je beskonačno. I to je budalaština, jer ponekad nema semantičke razlike između reči ceo i sav. Svejedno je da li ćeš pojesti svu užinu ili celu užinu. Svejedno je da li si pokisao sav, ceo, čitav, od glave do pete ili skroz, važno je da se presvučeš. Ali, Klajn zato uvodi frazu "sve vreme" koja ne znači ni svo vreme, ni čitavo vreme, ni celo vreme, već onaj metaforički deo beskonačnog vremena na koji korisnik fraze tom prilikom misli. Da, naravno, on misli na čitav, ceo i sav interval ili period vremena od momenta A do momenta B. Upotreba ove sintagme, ovog frazema, uvek dolazi nakon definisanja vremenskog perioda na koji se misli, npr: "Dogovorili smo se u 7, a sad je 9. Čekam te sve vreme." "Za sve vreme trajanja Republike Srpske Krajine nije bilo iskrenog pokušaja od strane Beograda da se…" "Ja sve vreme to pokušavam da objasnim." (vremenski period čita se iz konteksta). Dakle, najpreciznije bi bilo reći: "ceo (čitav, sav) period (interval) vremena na koji mislim" kada god pomislimo da upotrebimo "celo vreme", "sve vreme", "svo vreme", čitavo vreme", ali zašto bismo, ako je jasno na šta mislimo ovim frazemima. Jedina je začkoljica, da tako kažem, u tome što se jedino u slučaju izraza "sve vreme" najglasnije ističe frazemska legitimnost. Ja bih upravo njega odbacio, jer jedino njega nema u ranoj i srednjoj srpskoj književnosti i produkat je beogradskog žargona i kolokvijalnog govora, a ravnopravno bih ostavio sve ostale. Izraz "sve vreme" duboko je neprirodan srpskom jeziku Pokušajte ga naći u narodnim jezicima srpske Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Like, Slavonije, Bosne itd. Taj je izraz fabrikat, plod nečije mašte, uslovan izraz koji je smišljen da u prevodu označi "čitav period vremena", e baš zato je smišljen tako naopako da se ne slaže u rodu sa imenicom na standardan način, kao što se slaže izraz "svo ovo vreme"; naime reč "sve" je uzeo iz množine femininuma onaj koji je frazu izbacio na svetlost dana.

A možda i grešim. Pojeli su sve –sav hlebac, svu so i svo/sve voće. Okej, sav se upotrebljava za nebrojive imenice. Neispravno bi bilo reći : Pojeli su sve –ceo hlebac, celu so i celo voće. Moglo bi eventualno: Pojeli su sve –celu veknu hleba, celo pakovanje soli i celu činiju voća.). Da, da, to je engleski ekvivalent za whole, odnosno all! Ipak su u pravu oni, a ako se ne kaže svo nego sve, za neutrum, onda su u pravu u potpunosti. Ali sigurno je i to da oni koji koriste frazem "celo vreme" koriste idiom koji znači: "ceo, kontekstom određen, period vremena", i u dubljem smislu je jedino logički ispravno, za razliku od frazema "sve vreme". "Sve vreme" zaista jeste gramatički ispravno, ali logički nije, jer to je sve vreme od nastanka svemira do momenta u kojem ja ovo pišem, tj. momenta u kojem Vi ovo čitate.

Fantastično paradigmeni primer jeste primer sa hlebom: Reći "Čekam te celo vreme", a da bismo poštovali vreme kao nebrojivu imenicu, ispravno je isto koliko i "Pojeo sam sav hleb", a pritom misliti na veknu hleba. Zato je bolje upotrebiti (i zavesti ih u lingvistici pod idiomima) kao celo vreme (ceo, kontekstom određen, period vremena) i ceo hleb (celu veknu hleba).

Majka će reći: "Crni sine zar si sve čet'ri vekne prožderao?!?", misleći da je pojeden sav hleb (u kući). Ne mama, pojeo sam celu veknu, a pošto su nam u školi rekli da je hleb nebrojiva imenica, a ja, kao i desetak miliona mojih sunarodnika umesto "vekna hleba" kažem hleb, ja sam ti rekao da sam pojeo sav hleb. Isto tako, kada kažu vreme, njegovi sunarodnici misle na period vremena. Dakle nije neispravno reći celo, već je neispravno reći vreme!!! Najispravnije je reći ceo period vremena, ceo interval vremena; takođe dozvoljeno je reći sve ovo vreme (vidi dalje).

Sada, ako me neko ubedi da sve vreme ne označava vreme od big benga (ili od postanja) do danas, onda možda i prihvatim taj izraz. Englezi kažu: Are you waiting for me all this time? To znači: Da li me čekaš sve ovo vreme. (određeni član određuje na koje se vreme misli!). Dakle, sve ovo vreme pokušavam da Vam kažem, a ne sve vreme pokušavam da Vam kažem što je idiom koliko i celo vreme pokušavam da Vam kažem. Ekvivalent: Pojeo sam sav ovaj hleb. Čekam te sveg ovog vremena, a pošto se zamenicom "ovo" definiše period (tj. vekna), može se reći i celog ovog (perioda) vremena i čitavog ovog (perioda) vremena.

Zaključak:

1) Ispravno je reći: sve ovo vreme (sve ovo brašno), celo vreme (idiom = ceo kontekstom određen period vremena), isto i čitavo (this) vreme. Slični idiomi su: gledam televiziju (= gledam prikaz televizijske emisije); na telefonu sam (= na telefonskoj vezi sam ili liniji, tačnije, govorim posredstvom telefonske veze ili linije) Ne shvatajući idiome, kojih je više što je više govornika jezika i što je jezik razvijeniji, neki izmišljaju toplu vodu pa koriste budalaste fraze kao: kraj telefona, kraj aparata, pri telefonu). Takođe figurišu dozvoljeni (i nikada dovođeni u pitanje) idiomi: izvesno vreme, određeno vreme (umesto izvestan period vemena, određeni period vremena). Uostalom, i dvostruka negacija u srpskom je idiomska.

2) Neispravno je reći sve vreme (sve brašno, sve voće) jer je to idiom sa pretenzijom da se tako ne kvalifikuje (bilo ispravno sa određenim članom kao u makedonskom sve "vremeto"). Kada ga njegovi zagovornici priznaju kao idiom, tj. lingvistički izjednače sa celo vreme, čitavo vreme i sve ovo vreme, onda će se stvoriti osnov za njegovu ispravnu i ravnopravnu upotrebu. Kada kažemo sve odneli su sve brašno i sve voće mi mislimo na "sve brašno u silosu" ili "sve voće u hladnjači", ali kontekst ih određuje. Međutim, ako mislimo na džak brašna ili pakovanje šećera, idiomatski će neko reći: "potrošio sam celo brašno" ili "potrošio sam ceo šećer". Jer majka će na to odgovoriti: "Uzmi sledeće brašno (sledeći šećer) iz špajza". Ako ovog govornika neko automatski ispravi (kao u slučaju sa vremenom) i kaže mu da kaže majci: "potrošio sam sve brašno" ili "potrošio sam sav šećer", majka će odgovoriti: "Ne mogu da verujem, trk u prodavnicu, sutra pravim kolače!". Niko neće danas reći "potrošio sam pakovanje šećera" ako ga je samo dokrajčio, jer se time naglašava da je potrošeno celo pakovanje, ali će itekako reći "pojeo sam šećer" (što znači: dokrajčio sam pakovanje šećera i ono je sada prazno). Dakle najispravnije je reći "Dokrajčio sam pakovanje šećera", ali danas svi koriste idiom "pojeo sam šećer" ili "pojeo sam ceo šećer". Jasno je da se ne može reći "svo/sve pakovanje šećera", pa se tako ne kaže ni sav period vremena, na koji se intuitivno misli u idiomu celo vreme, vreme ovde označava vremenski period, isto kao što i televizija označava televizijsku emisiju (ne zgradu televizijske kompanije), a telefon telefonsku liniju, a ne aparat.

U celoj priči najnesrećnije je to koliko je ovo nevažna priča i minoran problem u odnosu na gomilu neodgovorenih pitanja u srpskom jeziku, a koliko joj se u školama mnogo značaja pridaje. Još su dva momenta na kojima se možda opravdanije insistira: "poslednji", u vremenskom toku, a "zadnji" isključivo u prostornom i "mnogo", a ne "puno" kada se govori o količini.

Danas, dok ovo pišem, Srbija je zemlja sa najmanjim fondom časova maternjeg jezika u Evropi! Da li će baba Smiljana, na kraju, progovoriti hrvatski?

 

Pošto ne znamo srpski, a engleski valjda svi znamo, objasniću preko engleske gramatike. Ovu materiju smo u engleskom učili sa pravilima za upotrebu SOME ili ANY, a radi se o BROJIVIM (countable) i NEBROJIVIM imenicama (uncountable nouns). Takođe uz brojivu imenicu može da stoji "THE WHOLE" (srpski CEO, SELA, CELO), a uz nebrojivu "ALL THIS…" (srpski SAV, SVA i sporno SVE/SVO)

PRIMER nebrojivih i brojivih imenica:

 

Evo ko je izmislio 'SVE VREME' – dr Ivan Klajn:

"Od zamenice SAV srednji rod glasi SVE: SVE selo, SVE troje, SVE naše uzaludno dogovaranje i sl. Oblik SVO, mada se sreće i kod poznatih pisaca, ne spada u standardni jezik.U padežima muškog i srednjeg roda ova zamenica ima oblike SVEG(a) i SVEM(u) (ne SVOG i SVOM: SVEG su me isprskali, po SVEM telu itd.) SVOG i SVOM mogu biti jedino padeži od prisvojne zamenice SVOJ, tj. kraći oblici od SVOJEG(a) i SVOJEM(u)."


Hajde da probamo:

Muški rod: sav: On je sav pokisao…

Ženski rod:
sva: Ona je sva pokisla
Sredniji rod: sve: Ono je sve pokislo... ili Ono je svo pokislo,

'ONO JE SVO POKISLO!'
Ne može da se kaže 'ono je sve pokislo'.

 

Ja kažem:
U padežima muškog i srednjeg roda ova zamenica ima oblike SVOG(a) i SVOM(u) (ne SVEG(a) i SVEM(u): SVOG su me isprskali, po SVOM telu, SVO selo, SVO troje, SVO naše uzaludno dogovaranje itd.) Padeži od prisvojne zamenice SVOJ, tj. kraći oblici od SVOJEG(a) i SVOJEM(u) jesu SVŇ
G i SVÒM, a plastično razlikuju se od padeža muškog i srednjeg roda zamenice SVÒ po svôm dugosilaznom akcentu SVÔG (SVOJEGA) i SVÔM (SVOJEMU).

Dakle, prema Klajnu:

Sve brašno je pokislo. Brašno je sve užeglo. (Iako Vas niko neće razumeti šta ste hteli da kažete.)

A prema meni:
Svo brašno je pokislo. Brašno je sv
o užeglo.

Pisci ne greše već Klajn! A vi birajte hoćete li nastavnike i Klajna ili pisce i mene!!!

'Svo' pre nego 'sve'!

'Celo vreme' i 'čitavo vreme' iznad 'svo vreme', kamoli 'sve vreme' (onda kada ovaj izraz koristite da biste označili određeni period vremena.)

 

*******************************************************************************