Ijekavsko narěčje ima komplikovanija pravila nego ekavica. Naspram jednog ekavskog e i u kratkim i u dugim slogovima, stoje četiri ijekavske varijante starog slovenskog glasa jat: ije, je, i, e; (cela=cijela, celcata=cjelcata, ceo=cio, prelaz=prelaz/prijelaz). Uz ovo, postoje i odstupanja od očekivanog rasporeda ijekavskih zaměna tog starog glasa (zagrevanje=zagrijavanje, podsmevati=podsmijavati). Ipak, standardna ijekavica može se savladati brzo, a povremene nedoumice lako možete razrěšavati konsultujući opšte i pravopisne rečnike, koji obavezno beleže oba standardna oblika — i ekavski i ijekavski. Koristite Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika Matice srpske, Rečnik Pravopisa srpskoga jezika Matice srpske ili Rečnik Pravopisa srpskog jezika Milorada Dešića.

Ijekavica nije pokazatelj nacionalnog identiteta jer je zajednička svim nacijama kojima je do jugoslovenskog rata standardni jezik bio srpskohrvatski: srpskoj, hrvatskoj i bošnjačkoj/muslimanskoj. To narěčje je, suprotno popularnom mišljenju, i autentično srpsko standardno narěčje. Ijekavski se u narodu živo govori u ovim opštinama u Srbiji: Prěpolje, Priboj, Nova Varoš, Sěnica, Tutin, Novi Pazar, Ivanjica, Arilje, Čajetina, Užice, Bajina Bašta, Kosěrić, Požega, Lučani, Čačak, a městimično i u opštinama – Kraljevo, Gornji Milanovac, Valjevo, Loznica, Ljubovija, Mali Zvornik, Medvěđa, Bojnik, Prokuplje, Kuršumlija, Kladovo, kao i u mnogim opštinama u oběma pokrajinama. Ijekavica je i prvo književno narěčje modernog srpskog jezika i, ako ni zbog čega drugog, rođeni ekavci imaju motiv da je nauče zbog svoje književne tradicije. Uz to, ijekavica jednom dělu publike u Srbiji danas može predstavljati sledeće:

• Srpskim i jugoslovenskim izběglicama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine ijekavica je često jedina veza s krajem iz koga su protěrane.
• Muslimanska i hrvatska nacionalna manjina u Srbiji služe se, lingvistički gledano, istim jezikom kao i većinsko srpsko stanovništvo, no to politički više nije jedan jezik, nego tri jezika, pa se nevidljivost ijekavskih izvora u medijima može tumačiti i kao uskraćivanje prava na ispoljavanje nacionalnog identiteta.
• Neki ljudi porěklom iz Crne Gore koji žive u Srbiji govore i pišu ijekavicom.

Dobru jezičku politiku u ovom domenu vode, na primer, běogradski neděljnik Vreme i Pravi odgovor, list za izběglice. Ta dva lista poštuju jezički identitet svojih saradnika i sagovornika tako što objavljuju tekstove pisane ijekavicom, odnosno poštuju njihovo pravo da pišu bilo kojom varijantom ranijeg zajedničkog jezika i jezicima naslědnicima srpskohrvatskog. Pravi odgovor , pored toga, svoje autore podstiče da pišu i lokalnim dijalektima.

Ijekavica jeste standardno narěčje srpskog jezika, ali je njena vitalnost u Srbiji mala. Ona je pod uticajem standardne ekavice gotovo nestala i među starim stanovništvom zapadne Srbije, koje danas u svojim govorima čuva tek poneki ijekavski oblik. Mlađe generacije izběglica prihvatiće najvěrovatnije narěčje sredine — ekavicu. Ali, dok god su starije ijekavske generacije, domicilne ili izběgličke, u Srbiji žive, treba nastojati na tome da ijekavice bude u novinama.

1. U ijekavici su pravilna oba oblika prefiksa pre- u rečima: prijedlog/predlog , prijeći/preći , prijekor/prekor, prijesto /presto.

2. U ijekavici su oblici — pregled, prevod, prezir, prenos, prepreka — autentični.

3. Pravilna su oba ijekavska oblika: zalivati /zalijevati, dolivati/dolijevati. Imenice sličnog značenja i u ijekavskom i u ekavskom narěčju glase: zaliv , proliv. Oblik zaljev, proljev, preljev, odljev, ljevati, utjecati, utjecaj, potjecaj pripada hrvatskom standardu. U hrvatskom standardu 1990-tih javlja se i oblik: zatopljeti (otopliti); slabjeti, oslabjeti (slabiti, oslabiti)

4. Oblici nisam, nisi zajednički su i ijekavici i ekavici. Samo je u Crnoj Gori standardno: nijesam , nijesi.

5. Reči bljesak, gnjev i željezo su ijekavski oblici. Ekavski glase: blesak, gnev, železo.

6. Oblik klješta nije standardan ni u ekavskom ni u ijekavskom narěčju. Ekavski glasi klešta , a ijekavski kliješta . Pošto je u pitanju dvosložna zamena starog glasa jat, nije bilo uslova za ijekavsko jotovanje. Glas i sprečava j da jotuje glas l .

7. Reči orijentacija , orijentisati se , orijent , orijentalan , objekt stranog su porekla pa se grupe ije i je ne tiču ijekavske zamene jata.

1. Ispišite ijekavske oblike prema ekavskim

beg, belina, bela, bled, vežba, vera, vrednost, dve, dvema, dete, dodeliti, donet, zavera, zapovednik(ica), zvezda, zvezdan, izbeglica, izbeći, izvesni, isecati, isečak, ispovediti se, ispovest, lep, menjati, mesto, mleko, narěčje, naterati, nedelja, nigde, ovde, obe, obezbediti, obezbeđenje, odeljenje, odneti, osmeh, osmehivati se, oceniti, ocena, pevač(ica), pesak, peščani, pobediti, pobeći, poverenik(ica), podneti, podsetiti, poneti, poseta, posle, predsednik(ica), preterano, primer, primena, promena, rešenje, rešiti, reč, rečnik, savest, svedočenje, svest, svet, svetli, svetlo, svetski, sednica, setiti se, sečem, smena, sredovečan, susedni, telo, telesni, tesan, tesnac, uvek, uvideti, uleteti, umem, umesto, umeti, umetnost, uslediti, uspeh, uteha, ucena, hteti, cvet, cela, celokupan, ceniti, cenjkati se, čovek.

bijeg, bjelina, bijela, blijed, vježba, vjera, vrijednost, dvije, dvjema, dijete, dodijeliti, donijet, zavjera, zapovjednik(ica), zvijezda, zvjezdan, izbjeglica, izbjeći, izvjesni, isijecati, isječak, ispovijediti se, ispovijest, lijep, mijenjati, mjesto, mlijeko, narječje, natjerati, nedjelja, nigdje, ovdje, obje, obezbijediti, obezbjeđenje, odjeljenje, odnijeti, osmijeh, osmjehivati se, ocijeniti, ocjena, pjevač(ica), pijesak, pješčani, pobijediti, pobjeći, povjerenik(ica), podnijeti, podsjetiti, ponijeti, posjeta, poslije, predsjednik(nica), pretjerano, primjer, primjena, promjena, rješenje**, riješiti, riječ, rječnik**, savjest, svjedočenje, svijest, svijet, svijetli, svjetlo, svjetski, sjednica, sjetiti se, siječem, smjena, sredovječan, susjedni, tijelo, tjelesni, tijesan, tjesnac, uvijek, uvidjeti, uletjeti, umijem, umjesto, umjeti, umjetnost, uslijediti, uspjeh, utjeha, ucjena, htjeti, cvijet, cijela, cjelokupan, cijeniti, cjenjkati se, čovjek.

–––––

1. Kaže da se noću često pijan vraćao iz grada dok je živjeo u blokovima.
2. Povodom teksta „Izgorjeo Akapulko", našoj redakciji se obratio vlasnik ovog splava da bi objasnio kako je izbio požar.
3. Direkcija za šume i Ministarstvo poljoprivrede kasne s dodijelom koncesija za korišćenje šume.
4. Završni radovi predviđeni su za kraj ovog mijeseca.
5. Zbog neekonomske cjene krompira, ove godine će se ta kultura gajiti upola manje nego prethodnih godina.
6. Danski savijet poklonio je garderobne ormariće i itisone vrjedne 2.000 evra, a uskoro stižu i trajni podovi.
7. Po rječima direktora, razlozi zbog kojih je posao odložen nisu navedeni.
8. Od ukupnog broja novorođenih beba, prema slobodnoj procijeni, više od 70 odsto je iz vanbračnih zajednica jer se mladi roditelji sve rijeđe odlučuju za brak.
9. Tokom prvog kvartala ove godine preduzeće je podnjelo 457 krivičnih i oko 200 prekršajnih prijava protiv onih koji struju troše neovlašteno.
10. Ministarstvo je donjelo zakon i njegovim donošenjem prestaje da važi dosadašnja uredba.

1. vrijedna > vrednija > najvrednija
   trijezna
   uvrijediti > uvreda
   povrijediti
   prijetiti
2. nom. vrijeme nom. ždrijebe
   gen. vremena
   dat. vremenu
   ak. vrijeme
   vok. vrijeme
   instr. vremenom
   lok. vremenu
3. smejati se > smijati se
   sejati
   grejati
4. trpeo > trpio
   hteo
   podneo
   želeo

a) Prognoza vremena

Sneg koji je počeo da pada još u sredu u gotovo celoj zemlji danas pre podne je padao samo u brdskim predelima. Snežni nanosi, koji su se merili metrima i ostavljali udaljenija sela zavejana i po nekoliko dana, nisu raščišćeni još jedino na prilazima Kopaoniku. Ekipe koje ih raščišćavaju radiće cele noći da bi put do ove planine ujutro bio prohodan. Hidrometeorološki zavod prognozira da će susnežice i snega biti još ponegde tokom noći, severozapadni vetar će duvati i sutra, ali će temperatura vazduha preći nulti podeok. Vreme će se od ponedeljka prolepšati pa se od sredine naredne nedelje očekuje sunčano, s temperaturom i do pet stepeni.

a) Prognoza vremena

Snijeg koji je počeo da pada još u srijedu u gotovo cijeloj zemlji prije podne je padao samo u brdskim predjelima. Snježni nanosi, koji su se mjerili metrima i ostavljali udaljenija sela zavijana po nekoliko dana, nisu raščišćeni još jedino na prilazima Kopaoniku. Ekipe koje ih raščišćavaju radiće cijele noći da bi put do ove planine ujutro bio prohodan. Hidrometeorološki zavod prognozira da će susnježice i snijega biti još ponegdje tokom noći, sjeverozapadni vjetar će duvati i sutra, ali će temperatura vazduha preći nulti podiok. Vrijeme će se od ponedjeljka proljepšati pa se od sredine naredne nedjelje očekuje sunčano, s temperaturom i do pet stepeni.

b) Lijek za svakog bolesnika

Pod ovom rečju se u opštem jeziku podrazumevaju regionalni govori, pa tako ljudi u Srbiji, kao i drugde u svetu, mogu da se raspoznaju po karakterističnim osobinama jezika koji su naučili u mestu rođenja i odrastanja pre polaska u školu. Tradicionalno, u lingvistici se pod dijalektom podrazumevaju regionalne govorne osobine koje, bez obzira na njihovu raznolikost, objedinjuje jedan jezik. Tako se u nauci o jeziku, a potom i u redovnom obrazovanju, govori o dijalektu ili dijalektima jednog jezika. Ipak, odnos jezika i dijalekta je jedan od najtežih problema lingvistike. Zašto?

Ukoliko dijalekatsku zajednicu odredimo tako što ćemo reći da je čine ljudi koji se pomoću dijalekta međusobno razumeju, i da oni, zajedno s drugim dijalekatskim zajednicama, čine zajednicu jednog jezika, ostaje da se objasni nemali broj slučajeva kada su dijalekti jednog jezika međusobno nerazumljivi. Na primer, pod imenom kineski jezik podrazumeva se nekoliko stotina međusobno nerazumljivih dijalekata, čiji se govornici razumeju preko pisanog kineskog jezika. Potom, postoje zajednice čije jezike nije moguće razdvojiti na dijalekte. Treba zatim objasniti uzajamnu razumljivost dijalekata različitih jezika, obično omeđenih državnim granicama, kakvi su susedni govori s jedne i druge strane srbijansko-bugarske granice.

Dalje, ako dijalekt shvatimo kao nepisani seoski govor, treba da znamo kako definisati dijalekte koji imaju književnu tradiciju (čakavski i kajkavski dijalekt hrvatskog jezika) i nestandardne nepisane oblike gradskih dijalekata.

Tradicionalni pojmovi dijalekta i jezika relativizuju se još na jedan način — istorijski. Ako je danas očigledno da je od nekog dijalekta stvoren jezik, u istoriji ima mnogo suprotnih primera: od dijalekata jednog jezika nastali su posebni jezici. Tako su svi današnji slovenski jezici dijalekti praslovenskog, jezika koji istorijska lingvistika rekonstruiše na osnovu njegove zapisane faze, staroslovenskog, i jezičkih oblika iz starijih dijalekata koji još postoje. Isto je i s razvojem latinskih dijalekata u zasebne romanske jezike.

Da bi se problem donekle rešio, nauka o jeziku uvodi pojam dijalekatskog kontinuuma. Ovo znači da je geografsko rasprostiranje dijalekata moguće pratiti od tačke A do tačke B, pri čemu su međusobno razumljivi susedni dijalekti, a uzajamna nerazumljivost raste s geografskom udaljenošću dijalekata. „Takva situacija je sasvim uobičajena. Prostrani kontinuum povezuje sve dijalekte nemačkog, holandskog i flamanskog jezika. Govornici u istočnoj Švajcarskoj ne mogu razumeti govornike u istočnoj Belgiji, ali su povezani lancem međusobno razumljivih dijalekata preko Holandije, Nemačke i Austrije. Ostali lanci u Evropi uključuju skandinavski kontinuum, koji vezuje dijalekte norveškog, švedskog i danskog; zapadnoromanski kontinuum, koji vezuje ruralne dijalekte portugalskog, španskog, katalonskog, francuskog i italijanskog; i severnoslovenski kontunuum, koji povezuje dijalekte slovačkog, češkog, ukrajinskog, poljskog i ruskog jezika.

Problem bi teorijski trebalo da bude jasan. Na kojoj tački u lancu možemo reći da se jedan jezik završava a drugi počinje? Na osnovu čega možemo povući granice između portugalskog, španskog, francuskog itd.? Navikli smo da te jezike smatramo potpuno različitim jedne od drugih, ali to je samo zato što obično poznajemo njihove standardne varijetete, koji nisu međusobno razumljivi. Na lokalnom nivou nemogućno je rešiti ta pitanja s lingvističkog stanovišta." [Kristal 1996, 25]

Dakle, ovde će se ukrstiti jezička i politička merila. Tako će, na primer, s jedne strane hrvatsko-slovenačke granice isti dijalekat biti pripisan slovenačkom, a s druge, hrvatskom jeziku.

Štokavski dijalekt
Objedinjujući nazivi štokavština , štokavsko narěčje , štokavski dijalekt , odnose se na grupu regionalnih govora u današnjim državama: Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Sěverna i severozapadna granica štokavskih govora prě poslědnjeg rata išla je linijom Novi Vinodol — Ogulin — Karlovac — Sisak — Bjelovar — Virovitica. Ova linija odvajala je štokavštinu od čakavskog i kajkavskog dijalekta. Štokavski govori su se odatle i od uskog pojasa čakavskih govora na Jadranu rasprostirali prema istoku i jugu do državnih granica s Mađarskom, Rumunijom, Bugarskom i Albanijom te granicom s makedonskim jezikom. Štokavština je uz to maternji govor srpske i hrvatske nacionalne manjine u Italiji, Mađarskoj i Rumuniji.

Za određivanje današnjih granica štokavskog dijalekta potrebna su nepristrasna terenska istraživanja. Ona mogu da pokažu i to da li postoji međuzavisnost dijalekatskih osobina i etniciteta. I jesu li nekadašnje dijalekatske osobine sada i socijalni pokazatelji. Jednostavnije rečeno, izgovor glasova, red rěči i ostalo što je karakterisalo dijalekt jednog naroda ili etničke grupe u prošlosti ne mora da bude pokazatelj pripadnosti samo tom narodu ili etničkoj grupi u savremenosti. Ako se na teritoriju nekog dijalekta dosele ljudi drugog etniciteta, što je bio slučaj tokom urbanizacije bivše Jugoslavije, njihov govor će već u slědećoj generaciji biti obělěžen osobinama jezika domicilnog stanovništva. A ukoliko nisu savladali standardni jezik ili pripadaju nižim socijalnim slojevima, govor preovlađujućeg stanovništva postaje obělěžje njihovog društvenog statusa, a ne samo etniciteta/nacionalnosti.

Široko rasprostiranje štokavskih narodnih govora rezultat je istorijskih migracija srpskog stanovništa [Ivić 1986]. Ovi govori nisu monolitni, oni se među sobom razlikuju prema tome kako su zaměnili stari opšteslovenski glas jat i po vremenu nastanka. Ovo su kriterijumi po kojima serbokroatistika děli štokavske govore². Donja poděla je i danas naučno validna jer su joj u osnovi istorijska, a ne sociološka měrila.

Urbanizacijom druge Jugoslavije, seoski dijalekti počeli su da trpe uticaj standardnog jezika. Srpskohrvatska dijalektologija zato je bila zaposlena na opisivanju ruralnih dijalekata prě nego što nestanu. Dijalektološki nalazi korišćeni su uglavnom za tradicionalno dobro razvijene istorijskojezičke discipline, jer stariji dijalekti čuvaju osobine ranijih stanja jezika.

Od šezdesetih godina XX. věka počinje da se uviđa da, sa smanjivanjem broja seoskih, raste broj urbanih dijalekata, ali su ovakva istraživanja kod nas ostala oskudna do danas. Urbana dijalektologija opisuje međuzavisnost teritorijalnog i društvenog raslojavanja jezika. Tako se iz jednog skorašnjeg rada može viděti kako se na jednom městu prepliću gradski i seoski govori srpskog jezika te romski jezik. U Vlasotincu, varoši jugoistočne Srbije, u upotrebi su, u zavisnosti od generacijske pripadnosti i različitih komunikativnih situacija, dva jezika — srpski i romski, te šest podsistema srpskog jezika: tri seoska, dva gradska varijeteta i standardni srpski jezik regionalnog izgovora. [Stanković 1997]

Na osnovu postojeće literature o istoriji štokavskog dijalekta nije moguće jasno odgovoriti na pitanje oko kojega su se sporili i još se spore lingvisti srpske i hrvatske nacije. Da li je u vrěme kada je odabran za osnovicu standardnog jezika, istočnohercegovački dijalekt bio: samo srpski, preteženo srpski i manjim dělom hrvatski, ili je podjednako bio srpski i hrvatski?

Izbeglice
O grupnim razgovorima izbeglica iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske te s Kosova i Metohije nema mnogo istraživanja. Ako je suditi po povremenim okupljanjima izbeglica iz Krajine, maternji dijalekti su važan aspekt identiteta u izbeglištvu. Takva okupljanja su i književne večeri, na kojima se predstavljaju knjige krajiških izbeglica. Najpre pada u oči da na književne večeri dolazi raznorodan svet i da se taj svet tiska u malim prostorijama. Mora se sumnjati u to da ga interesuju knjige. To je jedna neverovatna mešavina ljudi rođenih na selu i u gradu, ljudi različitih generacija, stepena obrazovanja i interesovanja.

Šta te ljude privlači? Knjige koje se na tim večerima predstavljaju često su napisane njihovim maternjim govorom. To su zbirke novinskih kolumni s lokalnim govornim osobinama; priče i romani ispričani starinskim seoskim dijalektima; lične istorije starih ljudi kazivane u diktafon i onda brižljivo prenesene na papir. Sve te knjige sadrže i rečnik manje poznatih reči i izraza. Posle zvaničnog dela, publika se ne razilazi nego među sobom priča, priča, priča, priča. Kad se prolazi između grupica, čuju se lokalne anegdote, raspitivanja, a zavičajni govor zvuči „lokalnije" nego u gradovima i selima iz kojih su izbegli. U tim situacijama maternji dijalekti su i pokretač sećanja i najprimereniji medij da se ono saopšti. Za ove ljude identitet jeste sećanje. Mi se nas moremo samo sjećati — to je podnaslov kratkog romana Lika koje više nema beogradskog glumca Mile Stankovića, koji je rođen i odrastao u Lici. Moja Ano, ja sam ti po danu na pijaci , a po noći na Vrbniku — to je odgovor šezdesetogodišnjeg muškarca na pitanje „Kako si?" Slike , treba ponijeti slike . Po njima znaš da ti život nije počeo juče — kaže jedna žena izbegla iz Sarajeva.

Ovo otvara neka pitanja vezana za jezičko prilagođavanje sredini. Dokle ono može ići a da se zavičajni identitet ne izgubi? I koliko stavovi sredine prema govoru izbeglica mogu da utiču na njihovo jezičko distanciranje? Ovde se valja podsetiti dobrih i loših strana jezičkog približavanja u komunikaciji. Jezičko prilagođavanje podrazumeva različite strategije da se umanje razlike među sagovornicima. Ljudi se jedni drugima prilagođavaju tako što govore sporije (govor strancu ili detetu); tako što pojednostavljuju stručne informacije za nestručnu publiku; tako što nesvesno prihvataju akcenat ili intonaciju ljudi s kojima razgovaraju ili tako što govorom nove sredine žele da pokažu kako je prihvataju. Jezičko prilagođavanje treba preporučiti jer ljudi povoljno reaguju na osobe koje su im jezički bliže.

Ali, jezičko prilagođavanje nosi i rizik: gubljenje identiteta, ličnog ili kolektivnog. Ovaj problem može se rešiti polukomunikacijom. Ona je među izbeglicama i domaćim stanovništvom moguća jer dijalekti i standardne varijante izbeglica pripadaju srpskom/srpsko-hrvatskom jezičkom korpusu. Polukomunikacija, strogo uzev, podrazumeva da sagovornici govore svojim blisko srodnim jezicima, ali će ovde termin označavati i dijalekte istog jezika. Međutim, ako se jezičke razlike vrednuje negativno, u komunikaciji domaćeg stanovništva s izbeglicama treba očekivati jezičko distanciranje izbeglica.

Sistematska istraživanja ove vrste kod nas nisu rađena, ali su korisni nalazi sličnih ispitivanja u drugim evropskim državama. „U okviru jednog istraživanja grupa ljudi iz Velsa učila je velški u jezičkoj laboratoriji. Na jednom času zatraženo je da odgovore na neka pitanja o učenju jezika. Pitanja im je u njihovim individualnim kabinetima postavljao govornik engleskog jezika s akcentom prihvaćenog izgovora, koji je u jednom trenutku arogantno doveo u pitanje njihove razloge za učenje, po njemu ’jednog umirućeg jezika sumorne budućnosti’. Akcenti kojima su se poslužili u svojim odgovorima bili su zatim upoređeni s akcentima upotrebljenim u odgovoru na jedno prethodno pitanje koje je bilo emocionalno neutralno. Provera odgovora pokazala je trenutnu divergenciju (kao i agresivni ton glasa): govornici su koristili grublji velški akcent, a neki su unosili i velške reči u govor. U jednom sličnom istraživanju u Belgiji divergencija se pretvorila u potpunu zamenu jezika. Ovde je agresivno pitanje postavio bezosećajni valonski (francuski) govornik flamanskim učenicima engleskog jezika. Iako su odgovori na druga pitanja bili na engleskom, polovina učenika prebacila se na flamanski u odgovoru na pitanje koje je ugrozilo njihov etnički identitet." [Kristal 1996,51 ]

• Opšteraširen i obrazovanjem stalno reprodukovan stav da su dijalekti manje vredni od standardnog jezika . Ovaj stav ponovo je potvrđen i nedavno, u jednoj anketi među 88 studenata iz Studentskog grada u Beogradu. Anketiranu grupu činili su ljudi iz centralne i zapadne Srbije (po 24 osobe), Bosne (15), Vojvodine (8), južne Srbije (7), Hrvatske (5) i Crne Gore (5). 74 odsto ispitanih izjavilo je da je standardni jezik bolji od dijalekta, s tim što su ljudi iz južne Srbije u najnižem procentu izrazili ovaj stav, a ljudi iz Vojvodine su se za njega najčešće opredeljivali. Ovi poslednji ispitanici najčešće su birali i stav da zavičajni govor treba potpuno zameniti standardnim jezikom. Ipak, ogromna većina anketiranih izjašnjava se za paralelnu upotrebu zavičajnih govora i standardnog je-zika. [Kovačević 2004]
• Ijekavica je marker nacionalnog identiteta . Ovom narěčju se u Srbiji tokom poslednjih ratova mahom pogrešno pripisivalo samo hrvatsko ili bošnjačko poreklo, u čemu su udela imali i mediji.
• Dijalekat je pokazatelj niskog socijalnog statusa .
• Govori Kosova i Metohije su znak neukosti i nemodernosti .