Adolf Bratoljub Klaić
Zagreb, 1942
KORIENSKO PISANJE
ZAGREB, 1942
PRIREDIO I IZDAO
HRVATSKI
DRŽAVNI URED ZA JEZIK
DRUGO IZDANJE
Ovu knjigu sastavio je uz suradnju članova Hrvatskog državnog ureda za jezik član Ureda
A. B. Klaić
"UNION" GRAFIČKO-NAKLADN1 ZAVOD D. D. — HEINZELOVA UL. 33
„Hrvatski službeni i književni jezik jest štokavsko narječje jekavskoga odnosno ekavskoga govora."
„Na hrvatskom se jeziku ima pisati po korienskom, a ne po zvučnom pravopisu."
Iz zakonske odredbe o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu.
U poviesti hrvatske knjige često se javlja pitanje, da li bi hrvatske rieči valjalo pisati onako, kako se izgovaraju (zvučni, izgovorni, fonetički pravopis) ili bi se u pisanju trebalo obzirati na njihovo postanje (korienski, etimoložki pravopis). Pitanjem izgovornog i korienskog pravopisa u našoj prošlosti bavio se osobito dr. Tomislav Maretić. (T. Maretić, Istorijahrvatskoga pravopisa latinskijem slovima, Zagreb, 1889.) On je ustanovio, da nema nijednoga hrvatskog pisca od Bernardina Splićanina (1495.) do Marijana Jaića (1833.), koji bi pisao sasvim izgovorno, odnosno sasvim korienski. Izgovornim su pravopisom, ustanovljuje Maretić, naši pisci pisali uglavnom onda, kada korien rieči nije bio lako uočljiv, na pr. pčela (bčela), gdje (kdje), zdrav (sdrav), zdenac (stdenac), a korienskim su se pravopisom služili osobito u složenicama, u tvorbi i u mienjanju rieči, na pr. obkoliti, šibka, vrabca (od vrabac), gdje su lako mogli osjetiti postanje pojedine rieči ili pojedinog oblika. Naši stari pisci bili su ipak više etimolozi nego fonetičari.
Korienski se pravopis uglavnom ogleda u čuvanju prvotnih, korienskih ili osnovnih suglasnika, a izgovorni u izjednačivanju suglasnika po zvučnosti i u izpadanju suglasnika iz nekih suglasničkih skupova, pa će za ovo naše razmatranje svakako biti od važnosti, da razgledamo, kako su to provodili naši stari pisci. Uzet ćemo prema spomenutoj Maretićevoj razpravi samo nekoliko suglasničkih skupova:
1. Skup bc — pc, na pr. vrabac, vrabca — vrapca, etimoložki piše 28 pisaca, a fonetički 2 (Kašić i Ančić).
2. Skup bh — ph, koji se javlja samo u složenicama, na pr. obhoditi — ophoditi, pišu svipisci etimoložki.
3. Skup bk — pk, koji se javlja u složenicama, na pr. obkoliti — opkoliti, te u riečirna kaošibka — šipka, ljubka — ljupka (od ljubak), pišu naši stari pisci dvojako: složenice pišulsvietimoložki, a primjere kao šibka, ljubka etimoložki pišu 32 pisca, fonetički 14, dok njih 9koleba pišući bk i pk.
4. Skup čb — džb, na pr. svjedočba — svjedodžba, etimoložki ima 11 pisaca, a fonetički njihtrojica.
5. Skup sb — zb, na pr. sbor — zbor, sbližiti — zbližiti, etimoložki piše 1 (Knezović), afonetički svi drugi. Osam pisaca koleba izme u sb i zb.
6. U pisanju skupa sd — zd isti je omjer kao i kod sb.7. Skup sg — zg, na pr. sgoditi — zgoditi, sgledati — zgledati, etimoložki ne piše nijedanpisac.
8. Skup tb — db, na pr. ženitba — ženidba, etimoložki piše 20 pisaca, fonetički 29, a 19 ih imaju oboje.
9. Skup tc — c, na pr. otca — oca, djetca — djeca pišu stari pisci dvojako: otca — ocaetimoložki 38 — fonetički 12, djetca — djeca etimoložki 12 — fonetički 59, oboje 11.
10. Skup zs — s, na pr. razstaviti — rastaviti, etimoložki 8, fonetički 27, oboje 54.
Ne će biti na odmet, da se ukratko zadržimo i na odrazu glasa ě, kako se on javlja kod naših starih pisaca. Puštajući po strani ikavce (čakavci, Bošnjaci, Primorci i Slavonci osim Leakovića) i ekavce (svi kajkavci osim Pergošića), u kojih je taj glas ,,i" odnosno ,,e", iekavci naši, Bokelji i Dubrovčani, pišu ga jednako za duge i kratke slogove, i to ovako: ie -25 pisaca, ije — 4 pisca, iye — 1 pisac, je — 10 pisaca, ye — 2 pisca, dok dvojica (Ranjina i Nenadić) razlikuju pismom dugo i kratko 6, pa za dugo pišu ie, a za kratko pišu je, upravo kaoi mi danas.
Osim toga vladala je me u našim starim piscima i velika nejednakost u grafici, pa su na pr. za naše današnje ć imali 22 znaka, i to: ceh, cehi, eh, ehi, chj, chy, ck, cki, cs, esi, k, ki, ky, tch,tehi, tehj, tchy, tj, tky, ty i još dva znaka s njemačkim oštrim s, a ni kod drugih znakova nije bilo mnogo bolje.
Nezgodnost ovakve pravopisne razkidanosti uvidio je Ljudevit Gaj. On je prvi uspješno uznastojao, da se stvori i uredi jedinstven pravopis, kojim bi se služili svi Hrvati (Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov, Budim 1830.). Gaj je naime, kako je poznato, proglasio štokavski ěkavski, ekavski) govor hrvatskim književnim jezikom (u tomu je sliedio i starudubrovačko-dalmatinsku jezičnu i književnu predaju), uredio latinicu za potrebe hrvatskogajezika i zadržao korienski pravopis, kako je do onda uglavnom bio u običaju kod starih hrvatskih pisaca.
Gotovo istodobno s Gajevom, reformom javlja se jezična i pravopisna reforma i kod Srba, koji do onog vremena — za razliku od Hrvata — nemaju vlastite književnosti na narodnom jeziku, nego se služe crkvenoslavenskim ili slavenosrbskim jezikom. Kod Srba je tu reformu uz pomoć Slovenca Jerneja Kopitara proveo Vuk Stefanović Karadžić. On je uzeo južno hercegovačkonarječje, ijekavski govor, za književni jezik, uredio ćirilicu, prema ruskoj gra anskoj, zapotrebe književnog jezika i uveo izgovorni pravopis. Od tada je razlika u književnosti sobzirom na jezik i pismo izme u Hrvata i Srba bila u pismu i Hrvati pišu latinicom, a Srbićirilicom), u nekim oblicima (na pr. dat. mn. Hrvati pišu junakom, a Srbi junacima) i urječnićkom blagu književnog jezika te u pravopisu (Hrvati pišu korienski, a Srbi fonetički).
Sliedeći Gajeve političke težnje za ujedinjenjem ,,južnih Slavena", neki su hrvatski javni radnici težili za tim, da se provede barem kulturno ujedinjenje, kad nije moglo doći do političkoga. Posljedica toga nastojanja bio je t. zv. bečki književni dogovor god. 1850. Tomu dogovoru prisustvovali su Hrvati: Ivan Kukuljević Sakcinski, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić i Vinko Pacel, Srbi: Vuk Stefanović Karadžić, Đuro Daničić i Stjepan Pejaković, te Slovenac Franjo Miklošić. Na temelju uzrječice „jedan narod treba jednu književnost da ima" zaključili su jednoglasno i ovo:
1. ne valja miešajući narječja graditi narječje novo, kojega u narodu nema, nego je bolje od narodnih narječja izabrati jedno, da bude književni jezik;
2. najpravije je i najbolje primiti južno narječje, dabude književno, a Vuka su zamolili, da napiše glavna pravila za južno narječje, što je on i učinio, da svaki nauči, gdje treba mjesto staroslovjenskoga jat pisati ije, je, e ili i.
Bečkog književnog dogovora nisu se u svemu držali ni Hrvati ni Srbi, Srbi naime od tog doba sve više pišu ekavskim govorom. Kod Hrvata su osobito ustali protiv toga dogovora Ante Starčević, Fran Kurelac i Adolfo Veber Tkalčević.
Starčević je polazio s političkog gledišta i nikako se nije mogao složiti s obrazloženjem, da „jedan narod treba jednu književnost da ima", pobijajući tako zlokobnu zabludu nekih, da su Hrvati i Srbi jedan narod, a Kurelac i Veber poricali su spomenute točke toga dogovora (1. i 2.), naučavajući, da za književni jezik ne smije služiti samo jedno narječje, nego da književni jezik ima biti sinteza naših narječja: i štokavskog i čakavskog i kajkavskog.
No dok je Kurelac stvorio neki umjetni jezik držeći se pravila „narječja treba u jedno da izplove, da se sliju u jedno korito, da se sliju u jedno tělo", dotle Veber, priznavajući štokavsko hercegovačko narječje za temelj hrvatskom književnom jeziku, dopuštao, da i čakavski i kajkavski govor imaju pravo priskakati u pomoć štokavskom govoru tamo, gdje uztreba, a ne valja — pisao je —zapustiti ni jezično bogatstvo starih pisaca hrvatskih. Osim toga Hrvati ostaju pri korienskom pravopisu, što je ovdje najvažnije. Istina je doduše, da u zaključcima bečkog književnog dogovora nije bilo posebno naglašeno izgovorno pisanje, ali da se pod onim , 'južno narječje" mislilo na takvo pisanje, jasno se vidi na pr. iz ovih Vrazovih rieči: „Ja obilazih naše ondašnje spisatelje, ne bih li ih sklonio, da mi jedan program načinimo i da bečki priedlog tražimo malo promieniti, i Vuka barem na to sklonuti, da nas ostavi pri načinu, koji etimologiju ne ruši".
I doista, hrvatski pisci i dalje pišu korienskim pravopisom. God. 1862. umiešale su se i školske oblasti u pravopisno pitanje. Te godine (29. listopada i 29. studenoga) izlaze po nalogu dvorske kancelarije naredbe, u kojima se nalaže, da se u hrvatskim školama ima upotrebljavati pravopis, koji se od godine 1836. držao uglavnom za književni. Iz primjera věra, děte, sladko, sbor, razčistiti, bezzakonik, svetčanost, kako ih navode naredbe, vidi se, da se određuje korienski pravopis i ě za slovo jat (ie — je). Slična je naredba izdana i 19 .srpnja1864. Godine 1877. bio je sastavljen odbor, u koji su ušli članovi školskog vieća i neki poznati stručnjaci. Taj je odbor zaključio me uostalim, da se ima pisati ie i je za glas ě (diete, vjera). Dalje — iako kažu, ,,da je stvar glede pitanja etimologijskoga i fonetičkoga premalo još iztražena":— ipak ostaju pri korienskom pravopisu propisujući ga ovako:
a) Korien rieči u fleksiji (mienjanje) ostavlja se uviek netaknut, na pr.otac — otče, dohodci, početci.
b) Kod sastava rieči priedlogu se ne mienja suglas, napr.odpasti, bezkrajan, razsuti.
c) Izvedene rieči neka pričuvaju etymon (korien), na pr. junačtvo (korenski ispravnije: junakjstvo – primer dvostepenog korena (junak+jenje = junačenje; junakj+stvo = junaštvo; ovo junačtvo je polukorensko pisanje Merlocampi), bolestnik.
Odbor je još zaključio, da se tiska posebna knjiga, u kojoj će bitipravopisna pravila i rječnik, ali do ostvarenja toga zaključka nije došlo. Pravopisna načela uz kraće tumačenje i dalje su sastavni dio tadašnjih hrvatskih slovnica. Prvi je priručnik za korienski pravopis (uz fonetički) n
apisao Marćel Kušar i izdao ga u Dubrovniku godine 1889. pod naslovom „Nauka o pravopisu".Tako je bilo do godine 1892. Te je godine Khuenova vlada, želeći ugoditi Srbima ma aronima, sastavila odbor od pristaša bečkog književnog dogovora i jedinstvenog hrvatsko-srbskog jezika. Odbor se odlučio za fonetiku, te je izradba pravopisnog priručnika bila povjerena dru Ivanu Brozu. Njegov priručnik propisao je Odjel za bogoštovlje i nastavu iste godine za hrvatske Škole. Načela izgovornog pravopisa, kako ih je usta
novio Broz, a po njemu kasnije dr. Dragutin Boranić", vriedila su uz manje preinake sve do god. 1929., barem u hrvatskim školama. Te je godine beogradska vlada izdala ,,Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje i stručne škole kraljevine SHS", što je značilo podpunu pobjedu izgovornog" pravopisa po srbskom uzoru.(1) Izgovorni pravopis ipak nije pobiedio. I poslije godine 1892. hrvatski književnici, poglavito oni oko Matice Hrvatske i Družtva sv. Jeronima, te pravaške i neke druge opozicionalne novine pišu dulje ili kraće vrieme korienskim pravopisom smatrajući ga ne samo činbenikom hrvatske posebnosti, nego i zgodnijim za hrvatski književni jezik. Sve do svoje smrti izdržali su u korienskom pravopisu Vladimir Mažuranić (11931.) i braća Radići (jezikoslovac Ante t 1919., koji je god. 1899.podvrgao oštroj kritici Maretičevu Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ilisrpskoga književnog jezika, i političar Stjepan fl928.). Nakon njihovesmrti pisala je korienskim pravopisom još Seljačka Sloga u svim svojimizdanjima.Kad je god. 1939. osnovana Banovina Hrvatska, vraćen je u Hrvatskojprijašnji Boranićev pravopis od 1928. Dne 23. lipnja 1941. ministarnastave izdao je naredbu o hrvatskom pravopisu, u kojoj se me uostalim propisuju neka pravila korienskog pisanja (vidi str. 8). Podpunpreokret u pravopisu doga a se 14, kolovoza 1941., kada je Poglavnikizdao zakonsku odredbu o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i opravopisu (vidi str. 10).
1) Zanimljivo je, što Tomislav Maretić piše o etimološkom odnosno fonetičkom pravopisu. U prvom izdanju svoje Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika (1699.) na str. 29, veli: „ I jedan i drugi način pisanja ima svoje dobre / svoje rđave strane; fonetički je pravopis dobar stoga, što se slaže s izgovorom, te ga j
e narodu lako naučiti – treba samo znati slova pa pisati, kako čovjek govori; a rđav je ovaj način stoga, što on može gdjekoje riječi tako otrcati, da nije svakom lako pogoditi, što znače. Etimološki je opet način u tome dobar što ne raskida svezu među srodnijim riječima ioblicima, te čitatelj lako razabira značenje; a rđav je u tome, što ne odgovara izgovoru, te čovjek treba odjelito učiti izgovor, a odjelito pravopis. Loše strane jednog i drugog načina izbijaju osobito očevidno onda kad je pretjeran, kako je na pr. staroindijski pravopis u fonetici pretjeran, a engleski i francuski u svojoj etimologiji". U drugom izdanju te gramatike god. 1931. na str. 32. mjesto toga piše ovako: „Kako danas svi srpski pisci pišu fonetičkim pravopisom, a hrvatski gotovo svi etimologičkim, tako u naše vrijeme nije više potrebno dokazivati, da je za današnji naš književni jezik fonetički pravopis: zgodniji od etimologičkoga'.Godine 1941. izašla je strožim korienskim prvopisom Poglavnikova knjiga Strahote zabluda, a iste godine uvode koriensko pisanje. Narodne novine te neki domobranski i ustaški listovi. Poglavnikova zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu propisuje, da hrvatski pravopis ima biti iekavaki i korienski, a u čl. 8. kaže, da će Minis
tarstvo nastave postaviti povjerenstvo, koje ima donieti pravila za novi pravopis. Naredbom br. 53.119 od 30. rujna1941. postavilo je Ministarstvo nastave povjerenstvo, koje je izradilo pravila za pravopisne promjene i predložilo ih Ministarstvu nastave. Dne 17. lipnja 1942. pod br. U. m. 1410/42 pozvalo je Ministarstvo nastave Hrvatski državni ured za jezik, da u smislu § 2. zakonskeodredbe o osnutku toga ureda (vidi str. 8), a na temelju pravopisnih načela, koja je izradilo povjerenstvo za pravopis, i na temelju odvojenog mišljenja jednog člana istog povjerenstva izradi nacrt korienskog pravopisa u duhu zakonske odredbe o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu. Hrvatski državni ured za jezik izvršivši zadatak, postavljen spomenutim nalogom, predložio je nacrt korienskog pravopisa Ministarstvu nastave, te je ono izdalo provedbenu naredbu (vidi str.8 ).Prema svemu, što je ovdje rečeno, jasno se vidi, da pravopis, o kojem se radi u ovoj knjižici, nije ništa novo, nego je nastavak staroghrvatskog običaja. Poglavnik je svojim činom od 14. kolovoza 1941.nanovo povezao ono, štoje bilo silom prekinuto.
ZAKONSKE ODREDBE I NAREDBE O HRVATSKOM JEZIKU I PRAVOPISU*)
ZAKONSKA ODREDBA
o osnivanju Hrvatskog državnog ureda za Jezik
§1.
U okviru Ministarstva bogoštovlja i nastave osniva se Hrvatski državni ured za jezik.
§2.
Hrvatski državni ured za jezik rješava sva jezična pitanja na području Nezavisne Države Hrvatske.
§3.
Hrvatski državni ured za jezik radit će u vezi s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu i s Hrvatskim sveučilištem u Zagrebu.
§4.
Ovlašćuje se ministar bogoštovlja i nastave, da naredbomprovede ovu zakonsku odredbu. Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim
novinama.U Zagrebu, dne 28. travnja 1941.
Poglavnik: Dr. AntePavelić, v.r.
Broj XXXIV-46-Z. p.-1941.
Predsjednik zakonodavnog povjereništva pri Poglavniku:
Dr. Milovan žanić, v. r.
*) Zakonske tekstove navodimo onakvim pravopisom, kakvim su izišliu Narodnim novinama.
**) Ime Hrvatskog državnog ureda za jezik promienjeno je u zakonskojodredbi o državnoj vladi Nezavisne Države Hrvatske br. CCLXXVIII-24O2-Z-1942. (Narodne novine od 10. listopada 1942.) u Ured zahrvatski jezik.
PROVEDBENA NAREDBA
k zakonskoj odredbi o osnivanju Hrvatskoga državnog uredaza jezik1.
§1.
Zadatak je Hrvatskoga državnog ureda za jezik paziti na pravilnost ičistoću hrvatskoga jezika u javnoj upotrebi. Napose mu se povjeravaju ove dužnosti:
1. priređivanje školskih knjiga i priručnika iz jezičnog područja (pravopisa, slovnice, priručnog rječnika i sl.);
2. pregledavanje školskih knjiga za sve predmete;
3. jezična suradnja sa zakonodavnim i izvršnim državnim i samoupravnim tijelima prilikom sastavljanja nacrta zakona, odr
edaba i naredaba;4. jezično savjetovanje piscima ili nakladnicima književnih i poučnih djela;
5. jezični nadgled svih tiskopisa uopće;
6. ispravljanje i odobravanje svih natpisa i oglasa na javnim mjestima (§ 9.);
7. nadgled jezika u kazalištima, kinematografima i krugovalnim postajama;
8. jezična promičba.
§2.
Hrvatski državni ured za jezik brine se za izradbu hrvatskog pravopisa, slovnice i priručnog rječnika za školsku i opću upotrebu ili odobrava već izrađena djela te vrste. Bez odobrenja Hrvatskoga državnog ureda za jezik ne smije se objelodaniti ni jedno djelo, koje bi sadržavalo jezične propise. Znanstveno raspravljanje, ocjenjivanje i stavljanje prijedloga ostaje slobodno.
§3.
U suradnji s Hrvatskom akademijom i Hrvatskim sveučilištem u Zagrebu poticat će Hrvatski državni ured za jezik znanstveno obrađivanje hrvatskog jezika. Osobito će nastojati, da se što prije izradi veliki rječnik suvremenoga hrvatskog jezika i da se odrede jedinstveni stručni nazivi za sva područja ljudske dje
latnosti.§4.
Hrvatski državni ured za jezik osnovat će u svom krilu hrvatski jezični muzej i knjižnicu.
§5.
Sve knjige, namijenjene školskoj upotrebi, imaju se dostaviti Hrvatskom državnom uredu za jezik, koji će ih s jezične strane pregledati i ispraviti.
§6.
Piscima ili nakladnicima dužan je Hrvatski državni ured za jezik obaviti jezični pregled svakoga djela, koje mu prije tiskanja dostave u tu svrhu.
§7.
Hvrtaski državni ured za jezik surađivat će s jezične strane pri izrađivanju nacrta zakona, zakonskih odredaba, naredaba, pravilnika, napisa na tiskanicama, novčanicama, biljezima i t. d.
§8.
Sve dopise Hrvatskog državnog ureda za jezik, kojima se vrši jezična promičba, ili se javnost upozorava na jezične i pravopisne pogrješke,dužne su dnevne novine uvrštavati besplatno, ako ne prelaze veličinom polovicu tiskanog stupca pojedinih novina.
§9.
Natpisi privrednih poduzeća, trgovina, gostionica, obrtničkih radionica i svih ostalih zanimanja i društava, za koje Hrvatski državni ured za jezik ustanovi, da nijesu u skladu s duhom hrvatskoga jezika, morat će se ispraviti i zamijeniti novima prema općim ili pojedinačnim nalozima Hrvatskoga državnog ureda za jezik.
§10.
Za jezičnu pravilnost i čistoću u državnim i drugim kazalištima i krugovalnim postajama brine se Hrvatski državni ured za jezik u dogovoru sa upravama tih ustanova.
§11.
Filmove s hrvatskim tumačem, slikovne i govorne reklame ne smiju kinematografi pružati općinstvu, ako za njihov tekst nijesu prethodno dobili pismeno odobrenje Hrvatskoga državnog ur
eda za jezik.§12.
Gdje to traži obilje posla i gdje ima mogućnosti, slobodno je pojedinim državnim i privatnim ustanovama i poduzećima držati posebnog namještenika kao jezičnog ispravljača, o čemu treba obavijestiti Hrvatski državni ured za jezik. U tom slučaju moći će Hrvatski državni ured za jezik osloboditi te ustanove od dužnosti, da mu šalju na prethodni jezični pregled svoje sastavke, na koje se odnosi ova naredba.
§13.
Sastavci, koji se po §§ 2., 5., 6. i 7. ove naredbe dostavljaju Hrvatskom državnom uredu za jezik, imaju biti napisani pisaćim strojem.
§14.
Za obavljanje poslova iz §§ 5., 6. i 9. ove naredbe plaćaju stranke pristojbu prema cjeniku i na način, koji će propisati Hrvatski državni ured za jezik.
§15.
Prekršaji ove naredbe kaznit će se ka
o redarstveni prekršaji.§ 16.
Upravni i pisarnički troškovi Hrvatskoga državnog ureda za jezik, nagrade suradnicima izvan Ureda, izdatci za jezični muzej, knjižnicu i znanstvena putovanja i ostali izdatci namiruju se iz državnog proračuna.
Pročelnik Hrvatskoga državnog ureda za jezik može donositi odluke o stvarnim i osobnim izdatcima (honorarima) u granicama odobrene navjere i u granicama prihoda predvi enih u § 14. provedbenenaredbe.
Prihode iz pristojba po § 5. i 6. može pročelnik Hrvatskoga državnog u
§17.
Ova naredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.
U Zagrebu, 12. srpnja 1941.
Broj 477-Z. p.- 1941.
Doglavnik ministar nastave:
Dr. Mile Budak, v. r.
*) Posljednje dvie stavke ovoga paragrafa dodane su provedbenoj naredbi od 31. listopada 1941. (Narodne novine od 5. XI. 1941.)
MINISTARSKA NAREDBA
o hrvatskom pravopisu
Hrvatski pravopis mora odgovarati duhu hrvatskog jezika, pa mu valja posvetiti osobitu pažnju. Znati pisati i znati govoriti nije isto, ali se jedno naslanja na drugo, pa pisanje prilagoditi govoru može imati svoje razloge samo dotle, dok ne bi pisanje zamelo riječ tako, da se ona iz pisma ne bi prepoznala. Otud i pitanje o glasovnom i korjenitom pisanju. Duh pak jezika odlučuje o tom, da ćemo se i kad ćemo se i gdje ćemo se držati jednog ili drugog pisan
ja. Na duhu se osniva i samobitnost jezična, na hrvatskom duhu hrvatska jezična samobitnost. Kako treba znanosti dati priliku, da i ova pitanja produbljuje, a znanost nije ni u jednom kulturnom jeziku u tom dala za sva vremena posljednju riječ, ministarstvo bogoštovlja i nastave prihvatilo je u pitanju o hrvatskom pravopisu ovu misao: hrvatski se pravopis ima provesti na načelu etimološkom, tako da se utvrde sve etimološke mogućnosti osnovane na znanosti, koja ima odrediti svuda ono, što u duhu hrvatskog jezika nalazi svoju potvrdu.Prema tome dosadašnji školski pravopis mijenja se u ovim točkama:
1. Glas ne sljubljuje se po zvučnosti, pa prema tome na pr.umanjenu riječ od že a treba pisati žeđca mj. žećca; vodstvo mj.vodstvo (voćstvo) i t. d.
2. Kod riječi muškoga roda, koje se svršavaju na -tak i - ak s nepostojanim a, suglasnici t i d ostaju ispred c bez promjene; dakle početak — početci, mjesto počeci; patak — patci, mj. paci; zadatak —zadatci, mj. zadaci; redak — redci, mj. reci; dohodak — dohodci, mj.do
hoci; cvijetak — cvijetci, mj. cvijeci; predak — predci i t. d.3. Kad nakon ispadanja nepostojanoga a od završetka -lac muških imenica do e glas i na kraj sloga, ne pretvara se u o i ne slijeva se s prethodnim o; na pr. stolac — stolci, mj. stoci; dolac — dolci, mj. dociit. d.
4. U imenima mjesta s nepostojanim a ne provodi se sljubljivanje, kad a ispadne; na pr. Medak — Medka, mj. Metka; Gradac —Gradca, mj. Graca i t. d.
5. Pravopisnom pravilu, da se glas d ne mijenja u t, ako se nalazi u složenim riječima ispred s, e, š, č, ć, kad se ovim glasovima počinje druga riječ u složenici (prema čemu treba pisati: odsjek mj. otsjek; predsjednik mj. pretsjednik; odcijepiti mj. otcijepiti; odšetati mj.otšetati; kadšto mj. katšto; nadčovječan mj. natčovječan; odćušnutimj. otćušnuti i t. d.), dodaje se:
U riječima, kojima se označuje vi
6. Nema sljubljivanja u tvorbi futura I., pa se piše rastavljeno dat ću, past ću i t. d.
7. Ne ispadaju glasovi kod zamjenica, pa se piše tko, netko, nitko,svatko.
8. Glas h se piše kod imenica na pr. duhan (ne duvan), kuhinja (ne kujna).
9. Strane se riječi pišu:
1) kako se pišu u jeziku, iz kog potječu, napr. Rousseau, Dumas, Goethe, Shake
2) kako ih je prisvojio hrvatski izgovor i pravopis, na pr. Homer, Helen, historija, hereza, kemija i t. d.
10. Velikim početnim slovom pišu se obadvije riječi u imenima mjesta bez obzira na to, da li se opća imenica uzima u prvom ili u prenesenom značenju; dakle kao što se piše Grubišno Polje, Velika Gorica i t. d., treba pisati i Dugo Selo, Stubičke Toplice i t. d.
11. U znak poštovanja pišu se velikim početnim slovom Poglavnik, Doglavnik i Nezavisna Država Hrvatska.
12. Kod imena ustanova piše se prva riječ velikim početnim slovom. Nazivi različitih ministarstava ne pišu se velikim slovom, nego samo na početku rečenice.*) Priređivači novih školskih knjiga imaju se držati ove naredbe.
U Zagrebu, dne 23. lipnja 1941.
Doglavnik ministar bogoštovlja inastave:
Dr. Mile Budak, v. r.
*) I nazivi ministarstava pišu se sada velikim slovom, kako sunapisani u zakonskoj; odredbi o državnoj vladi od 9. listopada1942.
ZAKONSKA ODREDBA
hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu
Članak l.
Jezik, što ga govore Hrvati, jest po svom izvoru, po poviestnom razvitku, po svojoj razprostranjenosti na hrvatskom narodnom području, po načinu izgovora, po slovničkim pravilima i po značenju pojedinih rieči izvorni i osebujni jezik hrvatskog naroda, te nije istovjetan ni s jednim drugim jezikom, niti je narječje bilo kojega drugog jezika, ili bilo s kojim drugim narodom zajedničkog jezika. Zato se zove „hrvatski jezik".
Članak 2.
Hrvatski je jezik javno dobro hrvatskog naroda, pa ga nitko ne smije izkrivljivati niti nagrđivati. Stoga je zabranjeno u izgovoru i u pisanju upotrebljavati rieči, koje ne odgovaraju duhu hrvatskoga jezika, a u pravilu rieči tuđice, posuđene iz drugih pa i sličnih jezika. Iznimno se mogu upotrebljavati rieči, koje su već zadobile posebno značenje, te se mogu samo težko ili nikako nadomjestiti domaćim riečima.
Članak 3.
Zabranjuje se davati nehrvatska imena i nazive trgovinama, poduzećima, zavodima, družtvima i bilo kakovim ustanovama, a isto je tako zabranjeno izvješavati i postavljati javno bilo kakove nadpise, koji stoje u protimbi s ustanovama ove zakonske odredbe.
Članak 4.
Hrvatski službeni i književni jezik jest štokavsko narječje jekavskoga, odnosno iekavskoga govora. Gdje je u ikavskom govoru kratko "i" ima se pisati i izg
ovarati „je", a gdje je u ikavskom govoru dugo „i",ima se izgovarati i pisati ,,ie"Članak 5.
Na književnim djelima napisanim na bilo kojem narječju ili govoru ima se na iztaknutom mjestu vidljivo označiti, da je napisano na odnosnom narječju.
Članak 6.
Mjesto neodređenog glagolskog oblika ne smije se u budućem vremenu upotrebljavati „da" sa sadašnjim vremenom.
Članak 7.
Na hrvatskom se jeziku ima pisati po korienskom, a ne po zvučnompravopisu.
Članak 8.
Ministarstvo će nastave postaviti naredbenim putem povjerenstvo, koje će odrediti sve potrebno, da sve ustanove ove zakonske odredbe privedu u djela, i koje će se brinuti, da se hrvatski jezik očisti, a pravopis ustali u duhu ove zakonske odredbe, te će ujedno propisati i kazne za zaštitu čistoće jezika i pravopisa.
Članak 9.
Dok povjerenstvo, spomenuto u Čl. 8., ne izradi konačna pravila hrvatskoga pravopisa u duhu ove zakonske odredbe, moći će se privremeno u školama upotrebljavati knjige priređene na temelju ministarske odredbe o pravopisu od 23. lipnja 19
41.Članak 10.
Ova zakonska odredba zadobiva pravnu moć danom njezina proglašenja, a provedba se povjerava ministru nastave.
Dano u Zagrebu, dne 14. kolovoza 1941.
Poglavnik NezavisneDržave Hrvatske
Dr. Ante Pavelić, v. r.
Broj CCXLIX-1083-Z. p.-1941
Ministarnastave: Dr. Mile Budak, v. r.
Predsjednik zakonodavnog povjerenstva ministar: Dr.Milovan Žanić, v. r.
ZAKONSKA ODREDBA
o tumačenju članka 8. zakonske odredbe od 14. kolovoza 1941.
broj CCXLIX-1083-Z. p.-1941 o hrvatskom jeziku, o njegovojčistoći i o pravopisu §1.11
Propisi članka 8. zakonske odredbe od 14. kolovoza 1941. brojCCXLIX-1083-Z. p.-1941. o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i opravopisu imaju se razumjeti ovako:
„Ministarstvo nastave imenovat će naredbom povjerenstvo, kome je zadaća:
1. uklanjati rieči, koje ne odgovaraju duhu hrvatskog jezika i rieči tuđice, te ovakve rieči nadomještati domaćim;
2. izraditi i predložiti Ministarstvu nastave pravila za korienski pravopis.
Kadapovjerenstvo svrši svoju zadaću, Ministarstvo nastave će narediti njegov prestanak. Kazne za zaštitu čistoće jezika i pravopisa propisat će naredbom Ministarstvo nastave."
Poglavnik Nezavisne DržaveHrvatske:
Dr. Ante Pavelić, v. r.
Broj: CCCLXXXVII-1886-Z-1941.
Ministar pravosuđa i bogoštovlja:
Dr.
PROVEDBENA NAREDBA
k zakonskoj odredbi o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i opravopisu od 14. kolovoza 1941. broj CCXLIX-l083-Z. p.-1941.
Na temelju članka 10. zakonske odredbe o hrvatskom ieziku, onjegovoj čistoći i o pravopisu od 14. kolovoza 1941. br. CCXLIX-1083-Z. p.-1941 propisujem ovu provedbenu naredbu:
Za pisanje dvoglasa ie i je, koji su postali od ě (jat), naređuje se sliedeće:
§1.
1. Gdje je u ikavskom govoru dugo i, postalo od ě (jat), ima se u hrvatskom književnom jeziku pisati ie, na pr. biel, cviet, diete, liek, riedak, svieča, tielo, zviezda, a gdje je u ikavskom govoru kratko i, postalo od ě (jat), ima se kao i dosad pisati je, na pr. djeca, mjesto,pjesma, susjed, tjerati.
2. Skup ie jednosložni je dvoglas
, te se ne smije rastavljati, na pr. riedak, li-ep. sni-eg, sni-ega, nego rie-dak, liep, snieg, snie-ga.3. Od dugog ie postaje kratko je u ovim slučajevima:
a) u oblicima i izvedenicama: diete — djeteta, djeep, djetinjski; biel— bjelji, bjelina; liep — ljepši, ljepota; Nie-mac — Njemačka; rieč — rječnik, rječit; vienac — vjenčić, vjenčati; zamieniti —zamjenjivati, zamjenik i t. d.;
b) u dugoj množini (na -ovi) jednosložnlh imenica, koje u 1. i 2. padežu jednine imaju jednaki naglasak, na pr. cviet, cvieta (ikavski: cvit, cvita) — cvjetovi; snieg, sniega (ikavski: snig, sniga) —snjegovi; viek, vieka (ikavski: vik, vika) — vjekovi; žlieb, žlieba (ikavski, žlib, žliba) — žljebovi. Onakve imenice, koje u 2.padežu jednine imaju drugačije naglaske nego u 1. padežu, sadržavaju u dugoj množini ie, na pr. liek, lieka (ikavski: lik, lika) — liekovi; briest, briesta (ikavski: brist, brista) — briestovi.
4. Iza r ne dolazi prema ie kratko je, nego samo e: vrieme —vremena, brieg — bregovi, priek — preči. Ali ipak ostaje je u nekim slučajevima, kao što su: crjepovi, pogrješka, strjelica, vrjednoća.
5. Izpred o i izpred j ikavsko i ostaje i u iekavskom i: cio (ciel), dio(diel), htio (ali htjela), Biograd (na moru), sijati, grijati, smijati se, ali sjeo (ne — sio), jeo (ne — io), sreo (ne — srio), vreo (ne — vrio), zreo (ne — zrio).
6. U dugim slogovima ne piše se ie nego je:
a) u 2. padežu množine imenica, koje u 1. padežu jednine imaju kratko je: djelo — djela, vjera — vjera, medvjed — medvjeda, koljeno —koljena;
b) u kosim padežima i u prošlom glagolskom prilogu, kad je stoji izpred dva suglasnika, od kojih je prvi l, lj, n, r, v: drvodjelac —drvodjelca, ponedjeljak — ponedjeljku, zasjenak — zasjenkom, primjerak — primjerci, nadjevak —nadjevcima, vidjeti — vidjevši;
c) u umanjenicama, kao što su djelce (od djelo), sjenka od sjena);
d) u nekim imenicama od milja (hipokoristici): djeva (prema djevica), djedo (prema djed), Stjepo (prema Stjepan);
e) u nekim glagolima: namještati (prema namjestiti), zamjerati (prema zamjeriti).
§2.
Od jednosložnog dvoglasa ie valja razlikovati:
1. dvosložni skup ie u tu im riečima, na pr. hieroglif, Orient, garsoniera (§ 6.);
2. dvosložni skup ije, koji je po postanju različit od ie. Takvo ije dolazi:
a) u 2. padežu jednine i u 1. padežu množi
b) u oblicima zamjenica, i komparativa, i u prilozima, na pr. čije,čijega, čijem — čistije, novijega, zdravijem — prije, poslije;
c) u oblicima (sadašnje vrieme, trpni pridjev) i glagolskim imenicama glagola: biti, gnjiti, kriti, liti, miti, piti, siti, viti, brijati, grijati, sijati, smijati se, vijati, smjeti, umjeti, (do)spjeti, (pro)htjeti se, na pr. bijem, biješ, bije, bijemo, bijete, bijen, bijenje; grijem, griješ, grije, grijemo, grijete; smijem, smiješ, smije, smijemo, smijete;
d) u obliku nije, te u riečima ijedan, nijedan;
e) u tuđim riečima kao Arije, Poncije — studije, studijem, Poncijem,Verdijem — Poncijev, Verdijev — arijevac, arijevski (§ 6.).12
§3.
Za pisanje korienskim pravopisom naređuje se:
1.
a) Izjednačavanje suglasnika po zvučnosti ne označuje se u pismu, na pr. vrabci (od vrabac), dohodka (od dohodak), grozdka (odgrozdak), hrbta (od hrbat), gibka (od gibak), riedka (od riedak), mrzka (od mrzak), jednačba, glasba, svatba, otačbina, zadušbina, naručbenica, zubčanik, šibčica, rožčić, ženitba, Zagrebčanin, blažče,hljebčić, obrazčić, pripoviedka, šibka, opazka, robkinja, klubko,Vladko, potrebština, lupežtina, zubčan, drugčiji, klubski, gladčati,grizkati, dubsti,
grebsti, muzti, bezcjen, bezznačajan, obezčastiti,izćuškati, izkaz, izpit, izsjeći, iztok, izzviždati, izžliebiti, nadkonobar, nusprostorija, nuzzgrada, obći, obkoliti, obsada, obtok, odkriti, podkopati, predpostavka, razkopati, razsijati, razsvjeta, razžalostiti,uzhit, uzkrsnuti, petdeset, šestdeset, devetdeset, naleđke, natražke, kadkad,b) Imenice s dočetkom -tvo (od starijeg -stvo), ako su izvedene odosnove, koja se svršava na c, č, k, g, zfž, valja pisati s dočetkom -čtvo odnosno -žtvo, na pr. samačtvo, pjevačtvo, vojničtvo, družtvo, množtvo, knežtvo, lupežtvo. Isto tako i pridjevi s dočetkom -kl (starije -ski), kojima se osnova svršava na g, z, ž, pišu se s dočetkom -zki odnosno -žki, na pr, englezki, francuzki, filoložki, pažki, požežki, pražki, ubož
ki, parižki, vitežki, mužki, lupežki.2. Slovo n izpred b i p ostaje, na pr. jeftinba, hinba, nastanba,obranbeni, zelenbać, jedanput, stranputica.
3. Slova d i t redovito ostaju iza s, z, š, ž u skupovima od trisuglasnika, na pr. bolestna (od bolestan), žalostna (od žalostan),bolestnik, častnik,užnostnik, vjestnik, postnica, mastnoća, vratnoća, gostba, izvlastba, listka (od listak), čeljustka, daždka (oddaždak), šestnaest, grozdna (od grozdan, drugo je grozan), nuždna (odmiždan). kazalištni, sveučilištni, zemljištni, ustmen, daždnjak.
4. Slova d i t redovito ostaju ispred c, č, s, š, na pr. srdce, dlietce,otca, sudca, dohodci, dobitci, Mletci, patče, sirotče, govedče, sudčev,otčev, srdčan (na pr. grč), Gradčanin, Mletčanin, gospodstvo,srodstvo, brodski, susjedski, hrvatština, gospodština.
§4.
Pod pravila iz predhodnog paragrafa ne podpadaju rieči:
1. u kojima bise našla dva d. Pisat će se dakle: odavna, oderati, odieliti, podanik,odahnuti. Izuzimaju se rieči, gdje je pisanje dd neobhodno potrebno zarazumiev
anje, na pr. preddvorje, poddialekt, poddnevnik;2. u kojima dolazi priedlog s kao sastavni dio složenice, na pr. zuiti,zdjela, zdravlje, zgrabiti, nezgrapan, ozbiljan, suzbiti, zgoda;
3. u kojima dolazi skup stl, na pr. rasla (prema rastao), raslina, sraslica;
4. rieči, u kojima se veza s korienskim suglasnikom više ili manje zatrla, odnosno kojima se pisanje po zvučnom načelu obćenitopotvr uje iz velike davnine, na pr. braco, djeca, dječji, dječak, gdje,iza, kriška, luckast, ljestve, mast, natjecati se, natječaj, nozdrva,očinski, očuh, poočim, požnjak, predšasnik, priča, srčan (junačan),svečan, vazda, vježba, vršnjak, zapučak, zgusnuti se. Sve ovakve rieči imaju se navesti u pravopisnom rječniku.
§5.
Propisi ove naredbe ne odnose se na pisanje prezimena i zemljopisnih imena. Ona se pišu i dalje, kako se uobičajilo, na pr. Bijelić,Slijepčević, Bošković, Drašković, Juzbašič, Muradbegović, Ljupčaplanina, Čvrsnica, Gračani, Vrapče, ali u zemljopisnim imenima ije, postalo od ě (jat), valja zamieniti s ie, na pr. Bieljina, Osiek, Priedor, Rieka.
§6.
Za pisanje tuđih rieči naređuje se:
1. Ostaje u pismu zvučni suglasnik izpred bezzvučnoga upredmetcima ah-, ob-, sub-, ad-, na pr. absolutan, observatorij, substancija, adhezija.
2. Između i-e ne umeće se j, osim na kraju rieči i to izpred nastavaka za oblike i tvorbu, na pr. hieroglif, garsoniera, orient; ali se piše: Arije, Poncije — studije (2. padež jednine i 1. padež množine od studija), studijem (7. padež od studij), Poncijem, Verdijem (7. padež odPoncije, Verdi)
— Poncijev, Vedijev; arijevac, arijevski.3. Između i-a ne umeće se j, osim na kraju rieči i u izvedenicama izpred hrvatskih dočetaka, kao što su -ac, -alac, -anac -anski, -anstvo. Prema tome piše se bez j: cian, Siam, dialog, Diana, piaster, trializam, al
ianca, Efialt, gladiator, Iliada, kariatida, miliarda, miriada, salmiak,socialist, trivialan, amoniak, materializam, meridian, provincial i t. d.Na kraju se piše -ija:a) u 1. padežu jednine i u 2. padežu množine, napr. hrija, arija, Indija, studija, varia
cija;b) u 2. padežu jednine i množine imenica s dočetcima ije, -ij, -io, -i, na pr. Arija, Poncija (2.padež jednine od Arije, Poncije), kolegija (2. padež jednine i množineod kolegij), studija (2. padež jednine i množine od studij i studio),Verdija (2. padež od Verdi).Ostaje j u izvedenicama, kao što su: Indijac, gimnazijalac(gimnazijalka), Belgijanac (Belgijančev), komedijaš (komedijaški), arijanski, arijanstvo.
§7.
Izradba pravopisnog "priručnika u smislu ove provedbene naredbe povjerava se Hrvatskom državnom uredu za jezik.
Do izdanja novog" pravopisnog priručnika vriede i dalje pravila, kako su propisana u VIII. izdanju Boranićeva pravopisa (od g. 1941.), i propisi ministarske naredbe o hrvatskom pravopisu od 23. lipnja1941., koliko se ne protive ovoj
provedbenoj naredbi.§9.
Ova provedbena naredba zadobiva pravnu moć danom proglašenja u Narodnim novinama, a poslije 1. siečnja 1943. zabranjuje se upotreba bilo kakvog drugog pravopisa protivnog slovu i duhu ove provedbene naredbe.
U Zagrebu,
dne 27. lipnja 1942.
Ministar nastave:
Ratković, v. r.
Broj: U. m. 1499-1942.
DVOGLASJE IE - JE
U hrvatskom jeziku postoje tri govora: ikavski, ekavski i iekavski (jekavski). Razlog postanju tih triju govora je glas, koji u znanstvenim djelima obilježuju znakom ě, a nazivamo ga jat. Hrvatski je književni jezik iekavski (odnosno jekavski), pa popravopisu, kako ga je propisala provedbena naredba, u dugim slogovima prema starome ě pišemo redovito ie, a u "kratkim redovitoje. U dosadašnjem smo pravopisu m
jesto takvog ie (od ě) u dugimslogovima pisali redovito ije, a u kratkim je. Pravopisna promjena obuhvaća samo duge slogove na pr. (biel prema prijašnjem bijel), dok kratki slogovi (na pr. bjelji) ostaju nepromienjeni. Promjena ije u ie u dugim slogovima, odnosno ostavljanje ie u kratkim slogovima, bit će nam jasni, ako uzporedimo ikavske oblike s književnima:
Dugi slogovi |
||
ikavski |
književni |
(prije) |
bîl |
biel |
(bijel) |
dîte |
diete |
(dijete) |
rîč |
rieč |
(riječ) |
rîšiti |
riešiti |
(riješiti) |
zvîzda |
zviezda |
(zvijezda) |
Kratki slogovi |
|
ikavski |
književni (sada i prije): |
bìlji |
bjelji |
dìčji |
dječj |
rìčnik |
rječnik |
rišenje |
rješenje |
zvìzdan |
zvjezdan |
(Napomena: Naglasci ì jesu kratki, a î su dugi. Slog izpred naglaska uviek je kratak.)
Od pravila, da prema dugom ikavskom i dobivamo ie, provedbena naredba odstupa u nekoliko slučajeva, pa mjesto dugog ie propisuje je. To biva u ovim slučajevima:
a) u gen. pl. imenica, koje u nom. sg. imaju kratko je, na primjer: nom. sg. mjera-mjera mjesto mjčsta sjčna vjčra napjčvanedjčlja odjčla
sjenavjeranapjevnedjeljaodjelpridjev
--------------------------------------------------------------------------------
If some of you, dear visitors, has a little bit of time and will, a help in editing the rest of the page would be useful - Greatfully C. M.
I would appreciate if you'd send me edited page from this point onward (pages 15-34)
according to the resource www.korienskopisanje.hrvati-amac.com/u1dockorien.pdf
Page 15
pridjèvaprimjèrasavjètausjèvauvjètab) u padežima imenica, kad seje na e izpred dva suglasnika, od kojih jeprvi l, lj, n, r, v, na pr.:nominativdrvodjelacponedjeljak domjenak primjerak nadjevakc) u prošlom glagolskomprilogu, na pr.:prošli glag.prilogumjèvši vidjèvšipretrpjèvšid) u umanjenicama, u kojima suglasnici, spomenuti pod b) dolaze izaje:korjenita riečdjelokoljenosjenae) u nekim imenicama od milja, na pr.:Korjenita riečImenica odmiljadjevicadjčvadjeddjčdodjeverdjčšoStjepanStjčpof) u nekim trajnim glagolima,napr.:Trenutni glagolTrajni glagolnamjestitinamjčštatipremjestitipremjèštatirazmjeritirazmjèratizamjeritizamjèratig) u nekim osamljenim riečima, kao: vjéštac, vjérnost, Nèdjêljko,čovjéčac.Od pravila, da ě u kratkim slogovima postaje je, ima nekolikoiznimaka, pa mjesto je možemo kadkada u kratkimslogovima dobiti oodnosno i, 1. Glas e mjesto je dobivamo iza r:a) u riečima kao breza, mreža, sreća i sl.b) u predmetcima p r e- i pred-, na pr. pregaziti, prelaziti,premostiti, prevoziti, prezadužiti, prevara, predložiti, predmet,predočba, predplata, predstraža, te sam priedlog pred.Bilježka: Predmetci pre- i pred,- mogu imati i dugo ě, pa onda glaseprie- i pri o -. Primjere za ovo donosi rječnik, a ovdje bilježimo15primjersavjetusjevuvjetapa deždrvodjčlcaponedjčljkudomjčnkomprimjčrcinadjčvcimanominativumjetividjetipoletjetipoletjčvsipretrpjetiumanjenicadjčlcekoljèncesjènka
--------------------------------------------------------------------------------
Page 16
slučajeve, gdje prema prie- i pried- u dugim slogovima stoji pre- ipred- u kratkim slogovima:ali prebiti ali predrieti ali preglasatiali pregoniti ali prekoritiali prekopatiali prelazni ali preložitiali prelomitiali prenositi ali prepisati aliprepirkaali prestupakali pretvoritiali prevoditiali prevoziti ali predložakc) u mienjanju rieči i u izvedenicama od rieči, kaošto su na pr.:brieg: bregovi (mjesto brjegovi), br
egovit (mjestobrjegovit),brežuljak (mjesto brježuljak)briest: brestov (mjesto brjestov), brestovina (mjesto brjestovima)crievo: crevar (mjesto crjevar)driem: dremovan (mjesto drjemovan)drien: drenovina, (mjesto drj eno vina)priek: preći (mjesto prječi), zapreka (mj. zaprjeka)triebiti: iztrebljiv (mjesto iztrjebljiv), otrebine (mj. otrjebine)vrieme: vremena (mjesto vrjemena)ždriebe: ždrebeta (mjesto ždrjebeta)ždrieb: ždrebovl (mjesto ždrjebovi)Dosadašnji je pravopis u ovakvim slučajevima tako er propisivao e, adopuštao je je u primjerima kao ogrjev, razrjedivati, rješenje,rječnik, rje i i t. d.Tim primjerima još se dodaju:prema criep: crjepar, crjepara, crjepić, crjepovi, crjepovlje-prema grieh: grjehota, grješan, grješna , grješnički, pogrješka,pogrješan, pogrješiv, pogrješivati, zgrješenjeprema r i e č: uzrječicaprema riešiti: odrješnica, odrješenje, odrješit, odrejšivati,razrješenje, razrješiv, razrješivati, razrješivost, razrješni,razrješnicaprema striela: strjelica, strjelimice, strjelomet, strjeljač,strjeljački, strjeljana, strjeljivo prema vriedan:vrjednoća, vrjednota2. Glas i (mjesto je) dobivamo:a) Izpredj: grijati (mjesto grjejati od grějati), sijati (mjestosjejati od sějati), smijati se (mjesto smjejati se od smějati se);b) Izpred o, koje je postalo od 1: cio (mjesto cjeo od cěl), dio(mjesto djeo od děl), htio (mjesto htjeo od htěl), Biograd (na moru,mjesto Bjeograd od Bělgrad), trpio (mjesto trpjeo od trpěl). No ni tonije uviek, nego pišemo sjeo (ne sio), jeo (ne io), vreo (ne vrio),zreo (ne zrio).KORIENSKO NAČELO U PRAVOPISU
Pisati korienskim pravopisom znači: u pisanju suglasničkih skupovavalja paziti na postanak rieči, a ne na izgovor. Kako fonetički pravopispazi na izgovor, to se pravopis, propisan, u provedbenoj naredbiMinistarstva nastave, razlikuje podosta od pravopisa, koji je dosadabio u upotrebi.Dosadašnji se izgovorni pravopis osnivao; 1. na izjednačivanjusuglasnika po zvučnosti, 2. na izjednačivanju suglasnika po mjestuglasovne tvorbe, 3. na izpadanju suglasnika.Pravopis, propisan provedbenom naredbom, napustio je ta tri načelasamo djelomice, i to jedno više, a drugo manje.Suglasnički skupovi ne izjednačuju se po zvučnostiIzjednačavanje suglasnika po zvučnosti provodilo se u dosadašnjempravopisu prema podjeli suglasnika na zvučne i bezzvučne, a tapodjela izgleda ovako: zvučni:b — d džg — v z žbezzvučni: p c t č ć k h f s šSvaki zvučni suglasnik ima svoj bezzvučni par, na pr. suglasniku b parje p, suglasniku d par je t i t. d, dok suglasnici c i h nemaju u pismusvoga zvučnog para.Kad se zvučni suglasnik našao pred bezzvučnim, promienio se u svojbezzvučni par, odnosno kad se bezzvučni suglasnik našao predzvučnim, promienio se u svoj zvučni par, na pr. vrabci (b zvučno, cbezzvučno) — vrapci (p bezzvučno, c bezzvučno) ili svjedočba (čbezzvučno, b zvučno) — svjedodžba ( ž zvučno, b zvučno).16priebojpriedorprieglaspriegonpriekor, priekoranpriekopprielazprielogprielomprienospriepisprieporpriestupprietvorprievodprievozpriedlog, predložni
--------------------------------------------------------------------------------
Page 17
Takve promjene zvučnih suglasnika u bezzvučne i obratno provedbenanaredba ne dopušta u pismu, osim u slučajevima promjene bezzvučnogk u zvučno g (gdje, svagdje) i u slučajevima promjene bezzvučnog s uzvučno z u riečima kao zbor, zbilja, zdrug, zgrada, zgoda, u kojima sepredmetku s priedložno značenje gotovo zatrlo. Prema tomesuglasnički se skupovi u pismu ne mienjaju po zvučnosti:1. u oblicima imenica s nepostojanim a:a) s nastavkom -(a)c, na pr. vrabca, vrabcu, vrabče, vrabci.. (o
dvrabac). Tako se mienjaju i imenice: rubac, bogac, obrazac, lažac,neznabožac i t. d.b) s nastavkom -(a)k, na pr. redka, redku, redci... od redak).Tako i: dubak, grozdat, daždak, ome ak, izlazak, držak;c) s nastavkom -a)t: hrbta, hrbtu... (od hrbat);2. u oblicima pridjeva s nepostojanim a, na -(a)k, na pr. ljubka,gladko, drzkoj, težki. Tako još: riedak, sladak, nizak, uzak i t. d.3. u tvorbi rieči, i to:a) izpred imeničnih dočetaka: * *-ba: djelitba, gulitba, primjetba, ženitba, jednačba, naručba,promičba, srčba-benica: naručbenica, otačbenica-benik: otačbenik, glasbenik-bina: otačbina, vračbina, zadušbina, poputbina -c e:nebce-č a n i k: zubčanik, ždrebčanik -čaninin: Zagrebčanin -če(čad): golubče, robče, vrabče, vrabčad -čica: šibčica, zibčica,bilježnica -č i ć: hljebčić, obrazčić, svezčić, držčić, rožčić -ka:šibka, zibka, ciedka, Biogradka, pripoviedka, tvrdka, opazka,paska, prvokozka, bilježka-k i nj a: robkinja, nerodkinja, služkinja -ko: klubko, Nadko, Tvrdko, Vladko -ština:nepodobština, potrebština -tina: lupežtina-tvo: bezbožtvo, ružtvo, knežtvo, lupežtvo, množtvo, uboštvo,vitežtvo.(U ovom se slučaju kod nekih rieči radi dakako o sekundarnomkorjenitom suglasniku, na pr. bog—-bož, vitez—-vitež.)* Slovo a u zagradi znači, da se radi o nepostojanom a. **Pod pojmom „dočetak" misli se nastavak odnosno završetakrieči.b) izpred pridjevskih dočetaka:-čan: zubčan, nebčan-čiji: drukčiji-ki: englezki, francuzki, holandezki, kavkaski, kinezki, arheoložki,čungkižki, filoložki, kronoložki, ladoški, lupežki, mitološki, onežki,parižki, pedagožki, požežki, priižki, supružki, vitežki, vražki. (Uovom se slučaju tako er radi o sekundarnom korjenitom suglasnikukod nekih rieči, na pr. prag— praž.)c) izpred glagolskih dočetaka:-čati: otežčati-kati: jedkati, grizkati, dražkati -sti:dubsti, grebsti, skubsti, zebsti -t i:grizti, muzti, uljezti, vezti, vrzti sed) izpred priložkih dočetaka:-c e: uzagrabce-ke: četveronožke, nale ke, natražke4. u složenicama:a) s predmetcima (priedlozima):bez-: bezcjen, obezhrabriti, bezkonačan, bezpomoćan,beztemeljani z-: izciediti, izhlapiti, izkaz, izpit, iztećinad-: nadkonobar, nadpis, nadtrčatinuz-: nuzpristojba, nuzprostorijao b-: občiniti, obći, obhod, obkolitii, obsada, obširan, obteretitio d r: odhraniti, odključati, odpasti,p o d-: podhvat, podkopati, podpis,pred-: predhodni, predkućnica, predpostavkar a z-: razcar, rashod, raskopali, razpored, raztegnutiu z-: uzhit, uzklik, uzpinjača, uztrajatib)nekima, kao što su:pedeset, šestdeset, devetdeset, kadkad.Kad se ne dopušta Izje načivauje suglasnika po mjestu glasovnetvorbeIzjednačivanje suglasnika po mjestu glasovne tvorbe odražavalo se podosadašnjem pravopisu u promjeni suglasnika 1.sizušiž izpred č, ć,, lj, nj, š, ž; 2. u promjeni suglasnika č u š ispred t odnosno c; 3. upromjeni suglasnika n u m izpred b i p.1. Ovo prvo načelo, t. j. promjena suglasnika ostalo je dostasačuvano, pa i ovaj pravopis dopušta pisanje kao na pr. pašče mjestopasče (prema pas), daščica mjesto dasčica (prema daska), mašćumjesto masću (prema mast), lišće mjesto lisće (prema list), grož e--------------------------------------------------------------------------------
Page 18
mjesto grozde (prema grozd), mišlju mjesto mislju (prema misao),pošljem mjesto posljem (prema poslati), bješnji mjesto bjesnji(prema biesan), prošnja mjesto prosnja (prema prositi), pažljiv mjestopazljiv (prema paziti), izprtažnjen mjesto izpraznjen (premaizprazniti).Ovakvo je izjednačivanji promienjeno samo u slučajevima, kada je snjime spojeno izjednačivanje po zvučnosti i izpadanje suglasnika,izazvano izjednačivanjem po govornom ustroju, u tvorbi rieči snastavkom -čić i s predmetcima bez-, iz-, raz-, uz-; na pr. obrazčić,prema izgovornom obraščić i preko obraščić), izčekivati premaizgovornom iščekivati (preko iščekivati), izšarati prema izgovornomišarati (preko iššarati — isšarati), izžimati prema izgovornom ižimati(preko ižžimati), razžariti prema izgovornom ražariti (preko ražžariti),uzčuvati prema izgovornom usčuvati (preko uščuvati).2. Drugo načelo izjednačivanja suglasnika po mjestu glasovnetvorbe, t. j, promjena suglasnika č u š izpred t odnosno c, ostavljeno jenetaknuto u slučajevima, kad se suglasnik e na e izpred c u imenicamasrednjeg roda, pa se i dalje piše ušće, srdašce, sunašce, mjesto ličce,srdačce, sunačce, a promienjeno je u slučajevima, kad se suglasnik čna e izpred t (u dočetku -tvo), pa valja pisati na pr. junačtvo,proročtvo, uredništvo, mjesto junaštvo, proroštvo, uredništvo.3. Treće načelo izjednačivanja po mjestu glasovne tvorbe, t. j.promjena suglasnika n u m Ispred b i p, napušteno je sasvim (osim utu im riečima), pa se piše na pr. hinba mjesto himba.Ovo se načelo odnosi na tvorbu rieči, na pr. činbenik, jeftinba,nastanba, procjenbeni, zelenbać, te na složenice, na pr. crvenbrk,crvenperka, jedanput, stranputice.Kad se ne dopušta izpadanje suglasnikaIzpadanje suglasnika obuhvaćalo je u dosadašnjem pravopisu: I.iskonske suglasničke skupove dd i zz, II. suglasničke skupove, gdje sudva jednaka suglasnika došla uslied izjednačivanja, III. izpadanjesuglasnika d i t izpred c, č, ć i š, IV. izpadanje suglasnika d i t uskupovima stk (sk), stl (sl), stm (sm), stn (sn), štm (šm), štn (šn), štnj(šnj), zdn (zn), ždnj (žnj), stb (sb-zb), stlj (slj-šlj), stnj (snj-šnj), štb(šb-žb), z k (zk-sk), zdnj (znj-žnj) i ždk (žk-sk).I. I provedbena naredba dopušta izpadanje jednoga d u slučajevima,kada to d nema osobitog govornog značenja, na pr. odieliti, odahnuti,odužiti se (oddieliti, oddahnuti, oddužiti se), ali ako takvo značenjepostoji, piše se dd, na pr. poddialekt, poddnevnik, preddvorje;pisanje zz, naprotiv, provedbena naredba nalaže, kad iza predmetakabez-, iz- i nuz-dolazi glas z, pa treba pisati bezznačajan, bezzvučan,izzviždati, nuzzarada, nuzzgrada.Takvi slučajevi dolaze samo u složenicama.II. Suglasnički skupovi, u kojima su dva jednaka suglasnika došlauslied izjednačivanja po zvučnosti odnosno po mjestu glasovnetvorbe, pišu se korienski, na pr. odtjerati (ottjerati — otjerati),razsuti (rassuti — rasuti), razžariti (ražžariti — ražariti), petdeset(peddeset — pedeset), šestdeset (šesddeset —■ šezddeset —šezdeset). I takvi slučajevi dolaze samo u složenicama.III. Izpadanje suglasnika d i t izpred c, č, ć i š provedbena naredbadopušta samo,u nekim izuzetcima, a traži, da d i t izpred c, č, ć, i šostanu u ovim slučajevima:341. u oblicima imenica na -ka i a nepostojanim a na -(a)c i (a)k, na pr.pripadci, bitci, svetce, sudce;2. u tvorbi rieči:a) izpred imeničkih dočetaka:-c a: pametca, smrtca, vratca-ce: dlietce, koritce, sr ce-čalo (-čalica): gladčalo (gladGalica)-čanin: Gradčanin, Mletčanin-če (-čad): dvogodče, nahodče, gove če, sirotče (sirotčad)-čica: motčica-čić: obodčić,sirotčić,kotčić-čina: plitčina-čija: sudčija-š t i j a: gospodštija-š t i n a: gospodština, hrvatštinab) izpred pridjevskih dočetaka:-čan: srdačan (na pr. grč.), želudčan-čev: mlatčev, otčev, svetčev, Biogradčev, mladčev, sudčevc) izpred glagolskog dočetka -čati, na pr. gladčati, okratčatid) izpred priložkog dočetka -ce, na pr. očigledce, mimogretce;3. u složenicama s predmetcima (priedlozima):nad-: nadcarinar, nadcestar, nadčovjeko d-: odciepiti, odčepiti, odčušnutipod-: podcrtati, podčiniti pred-:predčitavati18
--------------------------------------------------------------------------------
Page 19
IV. Suglasnici d i t ostaju u skupovima stk, stlj, stm, stn, štn, zdn,ždnj, stb, z k, ždk. To biva:a) u oblicima imenica i pridjeva s nepostojanim a, na pr. listka,grož ica, daždka, bolestna, grozdni listak, grozdka, daždka,bolestan, grozdni ( od listak, daždak, bolestan, grozdan); upridjevima kazalištni, dvorištni, te u riečima, kao po
pustljiv, ustmen,aždnjaki sl..b) izpred dočetaka:-b a: gostba, izvlastba-bina: tastbina, častbina-k a: čeljustka-kinja: fašistkinja, pacistkinja-n i k: bolestnik, častnik, dužnostnik-n i c a: bolestnica, dužnostnica, koristnica-n a t: lisnat-n o ć a: mastnoća, vrstnoća-n a e s t: šestnaest-n o s t: nepropustnost-s t v o: bratstvo, sudstvoIz skupova stl, štm, štnj, stnj, štb, zdnj suglasnici d i t ispadaju: rasla(od rastla), tišma (od tištma), godišnji (od godištnji), vršnjak (odvrstnjak), vježba (od vještba), požnjak (od pozdnjak — poznjak).Od svih ovih pravila ima tu i tamo po neka iznimka, koja je dopuštenaprema slovu i duhu provedbene naredbe (§ 4.), a sve su te iznimkenavedene u pravopisnom rječniku.Sva pravila, koja su ovdje izložena, odnose se dakako i na izvedeniceod svih spomenutih rieči, koliko takvih izvedenica imade.Pošto smo ovako razmotrili provedbenu naredbu, kako se ona odnosiprema korienskom načelu na mienjanje rieči, na tvorbu rieči i nasložcnice, sada ćemo razmotriti suglasničke skupove, koji su seprovedbenom naredbom promienili, odnosno za koje bi mogla nastatisumnja, da li su se promienili ili nisu.PREGLED SUGLASNIČK1H SKUPOVA U KORIENSKOMPISANJUA. Suglasnički skupovi, u kojima je prvo slovo b1. bcOvaj skup dolazi u deklinaciji imenica na -b(a)c: hljebca, kobca,rubca, vrabca, zubca, ždriebca (gen. sg. od hljebac, kobac, rubac,vrabac, zubac, ždriebac) prema izgovornom hljepca, kopca, rupca,vrapca, zupca, ž rijepca. Ovamo spadaju i rieči: šibel, zibci (dat. ilok. sg. od šibka, zibka) prema iz
govornom šipci, zipci. Ovako iimenica nebce prema izgovornom nepce, te prilog uzagrabce premaizgovornom uzagrapce.Razlikuj: rieči, kao što su kupac, škripac, tepac, koje imaju gen.kupca, škripca, tepca, a razlikuj i imenicu vrpca i prilog uzastopce(prema stopa), te tu u rieč opcija.2. bčOvaj skup dolazi:a) u vokativu imenica, kao što su one pod 1.: kobče, vrabče i sl.prema izgovornom kopče, vrapče, te u pridjevima od takvih imenica,na pr. kobčev, kobčji, vrabčev, vrabčji prema izgovornom kopčev,kopčji, vrapčev, vrapčji;b) u tvorbi rieči: golubče; hljebčić, nebčan, robče, šibčica,Zagrebčanin, zibčica, zubčan, zubčanica, zučati, ždrebpčanikc) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog ob, a drugi diosložcnice počinje glasom č: občarati, občiniti, občuvati premaizgovornom opčarati, opčiniti, opčuvati.Iznimke: pčela (mjesto bčela: korien, koji je u bučati, jer pčela buči t. j.zuji), Vrapče (selo), Ljupče (planina).3. bćOvaj skup dolazi samo u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog ob, a drugi dio složenice počinje glasom ć: obćen, obćenit,obći, obćilo, obćina, obćinstvo, občiti prema izgovornom općen,općenit, opći, općilo, općina, općinstvo, općiti.4. bhOvaj skup dolazi samo u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog ob, a drugi dio složenice počinje glasom h: ob-hod,obhoditi, obho enje, obhodnja prema izgovornom ophod, ophoditi,opho enje, ophodnja.5. bkOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji imenica na b(a)k: dubka (gen. sg. oddubak) prema izgovornom dupka, te u oblicima pridjeva gibki,ljutika prema izgovornom gipki, ljupka;b) u tvorbi rieči: šibka, zibka, robkinja, klubko, dubkomprema izgovornom šipka, zipka, ropkinja, klupko, dupkom;c) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog ob, a drugidio složenice počinje glasom k: obkoliti, obkopati, obkoračiti,obkročiti prema izgovornom opkoliti, opkopati, opkoračiti,opkročiti.Razlikuj: padeže imenica, kao što su kapka (odkapak), šipka (od šipak), pridjeve kao sipki, sipka (od sipak),19--------------------------------------------------------------------------------
Page 20
imenice kao čipka, klepka, tipka, te glagole kao tapkati (odtapati).6.bpOvaj skup dolazi samo u tu im riečima, kao što je na pr.subpolarni.7.bsna pr. subtilan, subtrakcija, subtropski premaizgovornom suptilan, suptrakcija, suptropski.Razlikuj: hlapta (od hlapat), te tu e rieči kao optant,optika, optimist.Ovaj skup dolazi:a) u tvorbi riečl kod imenica kao robstvo, kod pridjeva kaobabski, jambski, klubski, robski, te u infinitivima glagola dubsti,grebsti, skubsti, zebsti (prezent; dubem, grebem, skubem, z
ebem),prema izgovornom ropstvo, ropski, dupsti, grep-sti, skupsti,zepsti;b) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog ob, a drugidio složenice počinje glasom s: obsada, obseg, obsjena, obskrba,obstanak prema izgovornom opsada, opseg, opsjena, opskrba,opstanak. Ovamo spadaju i tu e složenice s predmetcima ab-, ob-, isub-, na pr. abscisa, absolutan, absurd, observatorij, subskripcija,substantiv prema izgovornom apscisa, apsolutan, apsurd,opservatorij, supskripcija, supstantiv.8.bšOvaj skup dolazi:a) u tvorbi rleči u izrazima kao nepodobština (premapodoban), potrebština (od potreba) prema izgovornom nepodopština, potrepština;b) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog ob, a drugidio složenice počinje glasom s: obšav, obšiti, obširanprema izgovornom opšav, opšiti, opširan.Razlikuj: skupština (od skupiti).9. btOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji rieči hrbat, kojoj gen. glasi hrbta premaizgovornom hrpta.b) u tvorbi rieči, kao što su na pr. hrbtenjača, drobtina (oddroban) prema izgovornom hrptenjača, droptina;c) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog ob, a drugidio složenice počinje glasom t: obteretiti, obteći,obteretiti, opteći, obtok, obtrčati prema izgovornomopteretiti, opteći, optjecati, optjerati, optočiti, optok,optrčati. Ovamo spadaju i tu e rieči s predmetkom sub-,B. Suglasnički skupovi, u kojima je prvo slovo č1. čbOvaj skup dolazi u riečima kao jednačba, naručba,naručbenica, otačbina, promičba, srčba, svjedočba, uručbeni,vračbina, prema izgovornom jednadžba, narudžba, narudžbenica,otadžbina,, promidžba, srdžba, svjedodžba, urudžbeni, vradžbina.2. čtOvaj skup dolazi .u riečima kao čovječtvo, hujdučtvo,junačtvo, momačtvo, odpravničtvo, pjevačtvo, proročtvo, sa-mačtvo, uredništvo, vojničtvo, zapovjedničtvo (osnova ovome č jeglaa c, č, odnosno k, uzp. samac, pjevač, čovjek, hajduk, junak i t. d.)prema izgovornom čovještvo, hajduštvo, junaštvo, momaštvo,otpravništvo, pjevaštvo, proroštvo, samaštvo, uredništvo, vojništvo,zapovjedništvo.20--------------------------------------------------------------------------------
Page 21
Razlikuj: rieči kao monaštvo, siromaštvo, ustaštvo, ukojima je u osnovi h odnosno š (monah, siromah, ustaša). Vidi i žt.C. Suglasnički skupovi, u kojima jo prvo slovo d1.dcOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji imenica na -d(a)c i -d(a)d: Biogradca,Gradca, mladca, sudca, želudca (gen. sg. od Biogradac, Gradac, mladac, sudac, Želudac), pripadci, redci (nom. pl. od pri-padak, redak), zatim u
riečima kao pripoviedci (dat. sg. odpripoviedka) prema izgovornom Biograca, Graca, mlaca, suca,želuca, pripaci, reci. pripovijeci;b) u tvorbi rieči: srdce, očigledce prema izgovornomsreo, očiglece;c) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog, koji sesvršava na dfa drugi dio složenice počinje glasomc: nad-cestar, odciepiti, podcieniti, podcrtati.Iznimka: kaca (od kadca prema kada). Razlikuj: hitca (odhitac), otca (od otac), metci (od metak), bitci (od bitka).2.dčOvaj skup dolazi:a)u vokativu imenica na - (a)c i - (a)k: mladče, pred-če, želudče (od mladac, predak, sudac, želudac) prema,izgovornom mlače, preče, suče, želuče, te u pridjevima od imenicana -d(a)c mladčev, sudčev, želudčev,srdačan, želudčan premaizgovornom mlačev, sučev, želučev, srčan, želučan;b) u tvorbi rieči: gladčalo, gladčati, Gradčanin (čovjekiz Gradca), dvogdče, govedče, obodčić, sučija prema izgovornom: glačalo, glačati, Gračanin, vogoče, goveče, sučija;c) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog, koji sesvršava na d, a drugi dio složenice počinje glasom č: odčitati,predčitavati prema izgovornom očitati, precrtavati. Složenicekao podčinovnik, podčinjeni, odčepiti (izvaditi čep, drugo jeoč ep it i) , nadčovjek dopuštao je i prijašnji pravopis.Iznimke: srčan, srčanost (kad znači junačan,hrabrost),Gračani (selo), Gračanica. (ime mjesta), Gra-čanin (prezime).3.ddOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog,koji se svrgava na d, a drugi dio složenice počinje tim glasom:oddahnuti, oddaljiti, oddavno, oddieliti, oddignuti, oddisati,oddojiti, oddužiti se, poddanik.U ovom slučaju odstupamo od korienskog načela i pišemosamo jedno d: odahnuti, odaljiti, odavno, odieliti, o ig'-nnti,odisati, odojiti, odužiti se, podanik, jer se te rieči više ne osjećajukao složenice; no kod rieči, gdje se značenje pried-loga još osjeća,zadržavamo dd, na pr. poddialekt, poddnevnik, naddvornik,preddvorje.Razlikuj: podnevnik (meridian).4.dhOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog,koji se svršava na d, a drugi dio složenice počinje glasom h:odhraniti, odhrvati se, podhraniti, podhvat, pred-hodnik premaizgovornom othraniti, othrvati se, pothraniti, pothvat, prethodnik.Ovamo spada i tu a rieč adhezija.21--------------------------------------------------------------------------------
Page 22
404122
--------------------------------------------------------------------------------
Page 23
5. dkOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji imenica na -d(a)k: dohodka,hladka,napredka, nazadka, pomladila, poredka, pripadka, redka(gen.sg. od dohodak, hladak, napredak, nazadak, pomladak, poredak, pripadak, redak) prema izgovornom dohotka, hlatka,napretka, nazatka, pomlatka, poretka, pripatka, retka, te uoblicima pridjeva: bridki, gladki, jedka, riedka, slastko,židko(od bridak, gladak, jedak, riedak, sladak, židak) prema izgovornom britki, glatki, jetka, rijetka, slatko, žitko;b) u tvorbi rieči: Biogradka, Nadko, nerodkinja,nud-kati (prema nuditi), pripoviedka, Radko(ako je odRado-s 1 a v, drugo je Ratko od Ratimir), tvrdka, Tvrdko, Vlad-ko, te u složenom priedlogu ka ka prema izgovornom Bio-gratka, Natko, nerotkinja, nutkati, pripovijetka, Ratko, Tvrtka, Tvrtko, Vlatko, katkad;c) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog, koji sesvršava na d, a drugi dio složenice počinje glasom k; nad-kriti, odka , odključati, odlkopčati, odkvačiti, podkivač,pod-kova, podkraj, predkućnica prema izgovornom natkriliti,otkad, otključati, otkopčati, otkvačiti, potkivač, potkova, potkraj, pretkućnica.Razlikuj: padeže imenica kao dodatak,odvjetak,oblike i izvedenice od pridjeva kao kratak, vitak, imenice kaočetka, lutka, motka, kandidatkinja.
6. dpOvaj skup dolazi samo u složenicama, u kojima je prvidio priedlog, koji ae svršava na d, a drugi dio složenice počinjeglasom p: nadpjevati, nadporučnik, odpečatiti, odpirač,odpis, odpjevati, odplata, odpočinuti, odpor, odprije,odpust, pod-paliti, podpasati se, podpis, potplatiti,podpora, podpreasjed-ik, podpukovnik prema izgovornomnatpjevatl, natporučnik, otpečatiti, otpirač, otpis, otpjevati,otplata, otpočinuti, otpor, otprije, otpust, potpaliti, potpasatise, potpis, potplatiti, potpora, potpredsjednik, potpukovnik
7. dsOvaj skup dolazi:a) u tvorbi rieči: brdski, brodski, gradski, ljudski,ljudstvo, sredstvo, srodstvo, sudstvo. Takvo je pisanje dopuštao idosadašnji pravopis.b) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog, koji sesvršava na d, a drugi dio složenice počinje glasom s: nadsko-čiti, nadstrešnica, na strieliti, odsjeći, podsada, podsjeći,podsjetiti, podsinieh, po strešje, predsjednik, predsoblje,prsd-štavnik, predstraža. Takvo
je pisanje tako er dopuštao dosadašnji pravopis.Iznimke: gusle (gusle, prema guditi), jaslej a d s l e , prema jedem), postelja (od podstelja), luckast (odludskast).8. dšOvaj skup dolazi:a) u tvorbi rieči: gospodštija, gospodština,slobodštinaprema izgovornom gospoštija, gospoština, sloboština;b) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog, koji sesvršava na d, a drugi dio složenice počinje glasom š: odšetati,podšiti, predšastnik. Takvo je pisanje dopuštao idosadašnjipravopis.
9. dtOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog, koji se svršava na d, a drugi dio složenice počinje gla-som t: nadtajnik, nadtrčati, odtada, o teći, odtegliti,odteretiti, odteturati, odtisak, odtisnuti, odtjecati,odtjerati, o traga, od-trčati, odtrgnuti, o tući, od
tuda,o tu iti, podtajnik, podtip, podruriti prema izgovornom:natrčati, otada, oteći, otegnuti, oteretiti, oteturati, otisak,otisnuti, otjecati, otjerati, otraga, otrčati, otrgnuti, otući,otuda, otu iti, poturiti.Iznimke: natjecati se, natječaj.Razlikuj: natrčati se, otakati, otarak, otući(drugo je odtući), otirač, otvoriti, poticaj, pretjecati,pretrčati.4243--------------------------------------------------------------------------------
Page 24
D. Suglasničkl skupovi, u kojima je prvo Slovo1. cOvaj skup dolazi u rieči že ca, koju tako pišemo premaizgovoronom žećca, i u množini imenice ome ak, na pr.ome ei, ome cima prema izgovornom omećci, omećcima.2. kOvaj skup dolazi u deklinaciji imenice ome ak (gen.sg. ome ka, dat. sg. ome im i t. d.) prema izgovornom
omećka, omećku, i u prilogu nale ke prema izgovornom nalećke.E. Suglasnički skupovi, u kojima je prvo slovo g1. gcOvaj skup dolazi u deklinaciji imenica kao bogac (gen. sg.bogca, dat. sg. bogcu i t. d.) prema izgovornom bokca,bokcu.Ovamo spadaju i kajkavska prezimena kao Grgeč, Žugec(gen. sg. Grgca, Žugca).2. gčOvaj skup dolazi u riečima kao bogče, Grgče (vo.. sg. odbogac, Grgac — Grgeč) prema izgovornom bokce, Grkče. Takoi pridjevi bogčev, Grgčev prema izgovornom bokčev, Grkčev,te pridjev drugčiji prema izgovornom drukčiji.3-gš
Ovaj skup dolazi u riečima kao Bogša, Dragša.F. Suglasnički skupovi, u kojima je prvo slovo k1.kdOvaj skup dolazi u riećima kao kdje, ikdje, svakdje,ikda, nekda, nekidašnji, svakda, svakdanji, ali u ovakvim pri-likama odstupamo od korienskog načela i pišemo gdje, svagdje,igda, negda, negdašnji, svagda, svagdanji.G. Suvlasnički skupovi, u kojima je prvo slovo n1.nbOvaj skup dolazi .u riečima kao crvenbrk, činbenik,hiaba, jeftinba, nastanba, procjenbeni, zelenčać prema izgo-vornom crve
mbrk, čimbenik, himba, jeftimba, nastamba, pro-cjenbei, zelembać.R a z 1 i k u j : protimba.Bilježka: Od ovog našeg skupa nb valja razlikovati mb atu icama i posu enicama, bio taj skup u takvim riečimakakvoga mu drago postanja. U tuđicama i posu enicamaostaje uviek mb: ambasada, ambrozija, ambulanta, bamba-dava, bimbaša, bomba, Cimbri, umbir, emblem, gumb, ha-ranbaša, jamb, Kolumbo, romb, taliunbas, tambura, simbol.Turski naziv za Carigrad pišemo po turskom načinuIstanbul, a po hrvatskom Stambul.Ovaj skup dolazi u riečima jedanput, crvenperka, stran-putica prema izgovornom jedamput, crvemperka, strampu-tica.Bilježka: Kod tuđica i posu enica vriede ista načela kao ikod skupa nb, na pr. čempres, čimpanza, imperativ, imperfekt,kompas, komplikacija, kompromis, krumpir, lampa, rompa,simpatija, sumpor, vampir.3.nfOvaj skup dolazi samo u tuđicama i posu enicama, apiše se prea tome, kako se uobičajilo:a) mf: amfora, emfaza, kamfor, simfonija;b) nf: infaman, infekcija, infinitiv, influencija, informirali, infula, infuzorij, karanfil.H. Suvlasnički skupovi, u kojima je prvo slovo s1, sbOvaj skup dolazi:a) u tvorbi rieči kao glasba, glasbar, glasbenik, preu-desba, prosba prema izgovornom glazba, glazbar, glazbenik,preudezba, prozba. Tako i složenica kosbaša (prvak me ukoscima) prema izgovornom kozbaša;4445--------------------------------------------------------------------------------
Page 25
b) u riečima kao osbiljan, sbilja, sbirka, sbiti, sbližiti,sbog, sbogom, sbor, sbornik, sbrajati, sbrka, sbroj, susbitii t. d. Kod takvih rieči napuštamo koriensko načelo, jer ćeu njima značenje priedloga s već gotovo zatrlo, pa pišemo:ozbiljan, zbilja, zbirka, zbiti, zbližiti, zbog, zbogom, zbor,zbornik, zbrajati, zbrka, zbroj, suzbiti i t. d.Razlikuj: izobrazba, (prema obraz), rez
bar (premarezati).2. sdOvaj skup dolazi:a) u prilogu vasda, koji pišemo vazda, jer se značenjepridjeva vas (sav) već gotovo zatrlo. Tako i imenica noz-drva (premda je od nos);b) u riečimakao: sdjeia, sdrav, sdrobiti, sdrug, sdružiti,sdvajati, sdvojiti, posdrav, posdravitl. I kod ovog skupa odstupamo od korienskog načela i pišemo: zdjela, zdrav, zdrobiti, zdrug1, združiti, pozdrav, pozdraviti.3. sgOvaj skup dolazi u riečima kao: nesgrapan, sgaziti,sglob, sgnječiti, sgodan, sgrabiti, smrada, sgriešiti, sgrijati,sgrnuti, sgrtati, sgusnuti, sgužvati. I ovdje odstupamo odkorienskog načela, pa pišemo: nezgrapan, zgaziti, zglob,Zgnječiti, zgodan, zgrabiti, zgrada, zgricšiti, zgrijati,zgrnuti, zgrtati, zgusnuti, zgužvati.4. stbOvaj skup dolazi u riečima kao: gostba, izvlastba,tastbina, koje ćemo tako pisati prema izgovornom gozba, iz-vlazba, tazbina.Iznimka: izba (od istba).Razlikuj: jazbina(prema jazavac).5. stdOvaj skup dolazi u rieči šest eset, koju ćemo takopisati prema izgovornom šezdeset. Ostale rieči, koje ovamospadaju, kao ustda, obustdati, stdenac, pisat ćemo fonetski,dakle uzda, obuzdati, zdenac.6. stkOvaj skup dolazi:a)udeklinacijiimenica na -st(a)k:listka-naprstka .gen. sg. od listak, naprstak);b) u tvorbi rieči: čeljustka, pacifistkinja Iznimke:kocka (od kostka), trska (od trstka), na uckati {odnaustkati).7. stlOvaj skup dolazi u riečima kao rastla (part. akt. odrasti), rastlina, strastlica, ali u ovom slučaju napuštamo ko-riensko načelo i pišemo rasla, raslina, sraslica.8. stljOvaj skup dolazi u riečima kao popustljiv,9. stmOvaj skup dolazi u rieči ustmea, koju ćemo tako pi-sati prema izgovornom usmen.Razlikuj: pismen, jer je od pisati.10 stnOvaj skup dolazi:a) u imenicama kao što su bolestnik, častnik, čestnik,dužnostnik, dvanaestnik, milostnik, namještnik,vjestnik,vlastnik prema izgovornom bolesnik, časnik, česnik, dužnosnik, dvanaesnik, milosnik, namjesnik, vjesnik, vlasnik, zatimčestnica (od čest, božični kolač, koji se lomi na dielove iličesti), mastnica, pestnica (od pest), vrstnoća premaizgovornom čestica, masnica, pesnica, vrsnoća;b) u pridjevima: bjelokostni, bolestni, častna,koris tna,mastno, strastno (od bjelokostan, bolestan, častan, koristan,mastan, strastan) prema izgovornom bjelokosni, bolesni, ča-sna, korisna, masno, strasno.c) u broju šestnaest prema izgovornom šesnaest.Iznimke: česno, usna(gen. pl. usana), usnat,usnica; oblici pridjeva lasan i prisan.Razlikuj:prema a) imenice kao glasnik (od glas), ukosnicaprema kosa);prema b) oblike pridjeva kao: biesni, tjelesni,ukrasni.4647--------------------------------------------------------------------------------
Page 26
I. Suglasničkl skupovi, u kojima je prvo slovo š1. šbOvaj skup dolazi u riedi zadušbina. (za dušu), kojutako pišemo prema izgovornom zadužbina.2. štbOvaj skup dolazi u riedima vještba, vještbenik, uštba(pun mjesec, uštap), kod kojih odstupamo od korienskog na-čela i pišemo vježba, vježbenik, užba.3. štmOvaj skup dolazi na pr. u riedi tištma, koju tako erpišemo po izgovornom pravopisu, t. j. tišma.4. šlnOvaj skup dolazi u pridjevima
kao dvoristni, kazalištni,kupalištni, sveučilištni, zemljištni (od dvorište, kazalište, ku-palište, sveučilište, zemljište) prema izgovornom dvorišni,kazališni, kupališni, sveučilišni, zemljišni.Razlikuj: bezdušni, okolišni, završni.5. štnjOvaj skup dolazi u riečima kao godištnji, godištnjica,središtnji, srcdištnjica (od godište, središte), no u ovim slu-čajevima odstupamo od korienskog načela, pa pišemo go-dišnji, godišnjica, središnji, središnjica.J. Suglasnički skupovi, u kojima je prvo slovo t1. tbOvaj skup dolazi u riečima kao djelitba, gulitba, ko-sitba, krčitba, plovitba, primjctba, prositba, rješitba,svatba, ženitba prema izgovornom djelidba, gulidba, kositiba,krčidba, plovidba, primjedba, prosidba, rješidba, svadba,ženidba.Razlikuj: izvedba, razudba, uljudba.2. teOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji imenica na -t(a)c i -t(a)k: hitca,mlatca,otca, svetca, vještea (gen. sg. od hitac, mlatac, otac, svetac,vještac), dodatci, gubitci, letci, metci, naprstei, početci, svršetci, užitci, zametci (nom. pl, od dodatak, gubitak, letak, metak, naprstak, početak, svršetak, užitak, zametak) prema izgovornom dodaci, gubici, leci, meci, naprsci, počeci, svršeci,užici, zameci.Tako i imenica Mletci prema izgovornom Mleci.Taj isti skup dolazi i u dat. I lok. sg. imenica na -tka,na pr. bitci, rešetci, zagonetci prema izgovornom bici, rešeci,zagoneci;b) u tvorbi rieći: dlietce, koritce, pametca, sitce(malosito), smrtca, vratca prema izgovornom dlijece, korice, pa-meca, sice, šmrca, vraća.Iznimke: djeca (ne djetca), mrcina (ne mrtcina),puce (ne putce).Razlikuj: prema prijašnjem peci, sada petci (od pe-tak), prema prijašnjem čestici, dočeci, gubici, počeci, sadačestitci, dočetci, gubitci, početci (od čestitka, dočetak, gubi-tak, početak) valja razlikovati peci (oblik zap. načina odpeći), dočeci, počeci (nom. pl. od doček, poček) i čestici (dat.sg. od čestica), gubici (dat. sg. od gubica). Isto tako valjarazlikovati koritce (prije korice, malo korito) od korice (napr. u knjige, u sablje), te rieči kao klica, maca, žica premasmrtca, vratca.3. tčOvaj skup dolazi:a) u vokativu imenica na -t(a)c i -t(a)k, ukoliko odovih posljednjih taj padež dolazi: mlatče, otče, svetce, vještče(o mlatac, otac. svetac, vještac) prema izgovornom mlače,oče, svece, vjesče. Tako i pridjevi ovih imenica mlatčev, otčev,svetčcv, vjcštčev prema izgovornom mlačev, očev, svečev,vješčev;b) u tvorbi rieči u nekih imenica s dočetkom -če, -Čad,-čanin, -čija, -čina, na pr. patčs, patčad, sirotče,sirotčad,Mletčanin, soldatčija, plitčina prema izgovornom pače,pačad,I Koriensko pisanje49--------------------------------------------------------------------------------
Page 27
siroče, siročad, Mlečanin, solačija, pličina, te u glagolu okrat-čati (postati kratak, drugo je okraćati, postati kraći).Iznimke: dječak, dječica, dječinski, dječji, hrčak,luče, očin, očinski, očinstvo, očuh, pačji, poočim, priča,svečan, svečanost, trščak, zapučak.4. tdOvaj skup dolazi u brojevima pet eset i devetdesetprema izgovornom pedeset, devedeset.5. tsOvaj skup dolazi u pridjevima kao banatski,
bratski,egipatski, hrvatski, kadetski, poetski, svjetski, te uimenicama kao bratstvo, hrvatstvo.Iznimke: U zemljopisnim imenima dopušta se i daljepisanje kao Gacka, Gacko, Subocka,6. tšPiše se hrvatština prema izgovornom hrvaština.K. Suglasnički skupovi, u kojima je prvo slovo z1. zcOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji imenica na -z(a)c i -z(a)k kao svizca(gen. sg. od svizac), dolazci, izlazci, pronalazc! (nom. pl.oddolazak, izlazak, pronalazak) prema izgovornom svisca, dolasci, izlasci, pronalasci. Tako i dat. i lok. sg., koje pišemoopazci, pazci (od imenica opazka, pazka) prema izgovornomopasci, pasci.b) u složenicama, u kojima je prvi dio prie log, koji sesvrgava na z, a drugi dio složenice počinje glasom c: bezca-rinski, izcie iti, izciepati, izcrpljiv, izcuriti, razcar,razjep,razcvasti prema izgovornom bescarinski, iscijediti, iscijepati,iscrpljiv, iscuriti, rascar, rascjep, rascvasti.Razlikuj: padeže imenica kao kosac, kvasac, lisac.2. zčOvaj skup dolazi:a) u riečima kao obrazčić, svezčić prema izgovornomobraščić, sveščić;b) u složenicama, u kojima je prvi dio prie log, koji sesvršava na z, a drugi dio složenice počinje glasom č: bezčašćesbezčuvstveni, izćašiti, izčekivati, razčetvoriti. razčešljati,raščistiti, uzčitati, uzčuvati prema izgovornom beščašće,bezčuv-stven, iščašiti, iščekivati, raščetvoriti, raščešljati, raščistiti,uščitati, uščuvati.3. zćOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je .prvi diopriedlog, koji ae svršava na z, a drugi dio složenice počinjeglasom ć: bezćutan, bešćutnost, izćuškati, razčeretati se, uzćuliti prema izgovornom bešćutan, bešćutnost, igćuškatl, raš-ćemtati se, ušćuliti.4. zdnOvaj skup dolazi u pridjevu grozdni (odre eni oblikod g r o z dan, pun grož a) prema izgovornom grozni. Kodpridjeva prazni, pozni (od starijeg neodre enog prazdan, poz-dan) napuštamo koriensko načelo i pišemo prazni, pozni (neprazdni, poz an), jer se neodre eni oblik tih pridjeva govorisamo prazan, pozan.Razlikuj:grozni(od grozan, prema groza).5. zfOvaj skup dolazi u složenicanm kao izfrknuti, uzfalitiprema izgovornom isfrknuti, ustaliti.6. zhOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi diopredlog, koji se svršava na zta drugi dio složenice .počinjeglasom h: izhlapiti, izho , obezhrabriti, razhla iti, uzhit,uz-hodati se prema izgovornom ishlapiti, ishod, obeshrabriti,rashladiti, ushit, ushodati se.7. zkOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji imenica na -z(a)k: dolazka, izlazka,izrezka, pronalaska, svezka (gen. sg. od dolazak, izlazak,iz-51--------------------------------------------------------------------------------
Page 28
rezak, pronalazak, svezak) prema izgovornom dolaska-, iz-laska, izreska, pronalaska, sveska., te u oblicima pridjeva na -z(a)k: drzki, klizki, inrzka, nizka, rezko, usko (ocl drzak,klizak, mrzak, nizak, rezak, uzak) prema izgovornom drski,kliski, mrsku, niska, resko, usko;b) u tvorbi rieči: u imenicama, kao što su opazka, pazka,prvokozka prema izgovornom opaska, paska, prvokoska, uglagola grizkall prema izgovornom griskati, te u pridjevimakao engleski, francuzki, holandezki, kavkazki, kinezki,kojetako pišemo prema izgovornom engleski, francuski, holaride-ski, kavkaski, kineski (premda bi ih zapravo trebalo pisati:englezski, francuzski, holaii ezski, kavkazski, kinezaki). Tako ikolovozki (od kolovoz).c) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlcg, koji sesvršava na z, a drugi dio složenice počinje glasom k: bezko-načan, bezkućnik, izključiti, izkoricniti, izključiti, razkol,raz-kopćati, razkoračiti se, razkralj, razkršće, razkuhatipremaizgovornom beskonačan, beskućnik, isključiti, iskorijeniti, is-krčiti, raskol, raskopčati, raskoraćiti se, raskralj raskršće,raskuhati.Iznimka: iskon.Razlikuj: iskati, iskru, iskren, uskakati (drugo jeuzskakati se), uskladištiti, uskladiti, uskok, uskoriti.8.zpOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog, koji se svršava na a, a drugi dio počinje glasom p:bezpomoćan, bezposlesi, izpeći, izpiti, raspored, rasprava, uz-pinjaća, uzplaihiriti se prema izgovornom bespomoćan, bespos-len, ispeći, ispiti, raspored, rasprava, uspinjača, usplahiriti se.Razlikuj: uspavati, uspjeh, uspješan, uspjeti, uspo-mena, usporiti.9.zsOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog, koji se svršava na z, a drugi dio složenice počinjeglasom s: bezsavjestan, bezsmislen, izsječak, izsušltl,krozsred,razsjeći, razsap, razstanak, razsipnik, razsuda, razsvjetaprema izgovornom besavjestan, besmislen, isječak, isušiti,kro-sred, rasjeći, rasap, rastanak, rasipnik, rasuda, rasvjeta.Iznimka:raspikuća.10. zšOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog, koji se svršava na z, a. drugi dio složenice počinjeglasom š: izšarati, izšokčiti, razširiti, uzšetati se prema izgo-vornom išarati, išokčiti, raširiti, ušetati se.Razlikuj: ušetati(šetajući ući).11. ztOvaj skup dolazi:a) u infinitivima glagola grizti, muzti, uljezti,vezti,vrzti se (prezent: grizem, muzem, uljezem, vezem, vrzem se)prema izgovornom gristi, musti, uljasti, vesti, vrsti se;b) u složenicama, u kojima je prvi dio priedlog, koji sesvršava na z, a drugi dio složenice počinje glasom t: beztemelja, beztjelesan, iztaći, izticati, istjerati, iztok, iztražiti,iztrgnuti, raztegnuti, raztjerati, raztopiti, raztrubiti,raztući,raztumačiti, uzto, uztrajati, uztrcati se, uztrpjeti se,uztrpljlvprema izgovornom bestemljan, eostjelesan, istaći, isticati, istjerati, istok, istražiti, istrgnuti, rastegnuti, rastjerati, rastopiti, rastrubiti, rastući, rastumačiti, usto, ustrajati, ustrčatist, ustrpjeti se, ustrpljiv.Iznimke: mast (od mazati), ljestve (od ljezem).Razlikuj : isti, istina, Istra, rastući {sad. pril. odrasti), usta, ustaša, ustati, ustanova, ustav, ustoličiti, usto-stručiti, ustrajati (organizirati), ustrieliti, ustroj,ustručavati se, ustupiti, te infinitiv dovesti (prezent:dovedem).12. zzOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog, koji se svršava na z, a drugi dio složenice počinjeglasom z: bezzakonje, bczznačajan, bezzvučan, nuzzarada,nuzzgrada. izzviždatl prema izgovornom bezakonje, bezna-čajan, bezvučan, nuzarada, nuzgrada, izviždati.Iznimka: iza.53
--------------------------------------------------------------------------------
Page 29
13 zžOvaj skup dolazi u složenicama, u kojima je prvi diopriedlog\ koji se svršava na z, a drugi dio složer.ice počinjeglasom ž: bezžičan, izžeći, izžednjeti, izženiti, izžliebiti, raz-žeći, razžariti, razžalostiti, razžestiti, razžvakati premaizgovornom bežičan, ižcći, iže njeti, iženiti, ižlrjebiti, ražeći,ra-žariti, ražalostiti, ražcstiti, ražvakati.L. Suvlasnički skupovi, u kojima je prvo slovo ž1. žcOvaj skup dol
azi u deklinaciji imenica na -ž(a)c i -ž(a)k: crvcnokožca, četveronožca, lažca, neznabožca (gen.sg. od crvenokožac, četvcronožac, lažac, neznabožac), držci,parožci, ustrižci, žižci (nom. pl. od držak, parožak, uatrižak,žižak) prema izgovornom crvenokošea, četveronošca, lašca,neznabošca, dršci, parošci, ustrišci, žišci.2. žčOvaj skup dolazi:a) u vokatlvu imenica na -ž(a)c i -ž(a)k, na pr. crveno-kožče, četvoronožče, držče, lažče, neznabožče, parožče isl.(vok. sg. od crvenokožac, četveronožac, držak, lažac, neznabožac, parožak) prema izgovornom civenokošče, četveronošce.,dršče, lašfie, ueznabošče, parošče.b) u tvorbi rieči, na pr. blažče, bilježeica, brežčić,lu-pežčić, rožčlć prema izgovornom blašče, bilješčica,breščić,lupeščić, roščić, te u glagolima kao otežčati prema izgovornom oteščati.3. ždnOvaj skup dolazi u pridjevima daždna, nuždna (ž. r. odnaždan, nuždan) prema izgovornom dužna, nužna.Razlikuj: dužna (od dužan), ružna (od ružan).4. ždkOvaj skup dolazi u rieči daždka (gen. sg. od daždak)prema izgovornom daška. Tako i zviždak, zviždka.Razlikuj: daška (gen. sg. od dašak).5. žkOvaj skup dolazi:a) u deklinaciji imenica na -ž(a)k kao držka,parožka,ustrižka, žižka (gen. sg. od držak, parožak, ustrižak, žižak)prema izgovornom drška, paroška, ustriška, žiška. Tako i kodpridjeva težak: težki, težka prema izgovornom teški, teška,b) u tvorbi rieči: kod imenica kao bilježka, Blažko,Božko, Dražko, služkinja prema izgovornom bilješka, Blaško,Boško, Draško, Sluškinja; kod pridjeva, kojima je u osnovig, z, ž, na pr. arheoložki, čungkinžki, filoložki, kronoložki,la-dožki, lupežki, mitoložki, mužki, onežki, pariški,pedagožki,požežki, pražki, supružki, ubožki, vitežki, vražki prema izgovornom arheološkičungkinški, filološki, kronološki, ladoški,lupeški, mitološki, muški, oneški, pariški, pedagoški, požeški,praški, supruški, uboški, viteški, vraški; u glagola kao ležkati,mrežkati prema izgovornom leškati, mreškati, te u prilozima kao natražke prema izgovornom natraške.Iznimke: kriška (gen. pl. krišaka), te prezimena izemljopisna imena kao Blašković, Bošković, Drašković, Kriš-ković, Baška.6. žtOvaj skup dolazi u tvorbi rieči, na pr. lupežtina, ubož-tina prema izgovornom lupština, uboština, pa dalje u riečimakao bezboštvo, družtvo, knežtvo, lupežtvo, množtvo,ubožtvo, vitežtvo (u osnovi g, z, ž) prema izgovornombezboštvo, društvo, kneštvo, lupeštvo, mnoštvo, uboštvo,viteštvo.5455--------------------------------------------------------------------------------
Page 30
O PISANJU tuđih RIEČIProvedbena naredba propisala je za pisanje tuđih riečisamo načela, koja se tiču izjednačivanja suglasnika po zvuč-nosti u slučaju složenica s pre metcima ab-, ob-, mb-, ad-, i načela, koja se tiču glasa j izme u i-a i i-e. U ostala pi-tanja o pisanju tuđih rieči provedbena naredba nije dirala.1. Iz
je načivanje po zvučnosti ne vrši se dakle iza pred-metaka:ab-: absces, abscisa, absint, absolucija, absolutan,absolutizam, absolvirati, absorpclja, abstinencija,abstinent, apstrahirati, abstrakcija, abstraktan, absurd,absurdan i sl.ob-: obscen, observirati, observatorij, obsidian,obsku-ran, obstinatan, obstipacija, obstrukcija i sl.(Razlikuj: optika, optimist i si.)sub-:subpolarni,subskripcija,substancija,substantiv, substitucija, substrat, subsumirati, subtilan,subtrahend, sub-trakcija, subtropski, transsubstancija isl.ad-: adhezija, adsorpcija i sl.2. Za pisanje slova j izme u i-a provedbena naredbapropisuje, da se to slovo u takvu slučaju nema pisati, osimna kraju rieči i u izvedenicama izpred hrvatskih očetaka,kao što su -a c, -a 1 a c, -a n a c, -anski, -a n s t v o.Prema tome izme u i-a ne piše se j:a) u riečima složenim s predmetkom dia-, na pr.: dia-betes, diabolo, diadem, diafragma, diagnoza, diagnostika,dia-gonala, diagram, diakritičan, tlialekt, dialog, diamant,dia-metar, diapozitiv, dlaspora, diastaza, diatonika;b) u složenicama, kao što su: matriarhat, patriarh,pa-triarhalan, patriarhija, poliandrija> triangtulacija;c) u vlastitim imenima, na pr.: Alkibiad, Ariadna,Asklepiad, Aurelian, Diana, Dioklecian, Domcntian,Driada,Efialt, Euriala, Euriant, Fabian, Goliat, Gracian,Grcgo-rianum, Hadrian, Herodiada, Hiacint, Iliada, Indiana,Juilan,Juliana, Justilian, Kristian, Kvlntilian, Leviatan,Lukian,Marcial, Mcsiada, Miltiad, Oktavian, Osian,Ožegovićianum,Priam, Sebastian, Siam, Terezianum, Tertulian, Tizian,Valentinian;56) u riečima s dočetcima: -a b ila n: variabilan; -acija:aviaclja, variacija; -ada: jeremiada, iniriada, triada; -ak: afrodiziak, amoniak, salmiak, zodiak; -al (-a l a, -a 1 an, -a l i t, -a 1 i t e t, -a 1 i s t, -a 1 i z a m, - aliz a ci j a):ceremonial, inicial, material, memorial, mi-nisterial, oficial,pluvial, potencial, preferencial, provincial, f i liala, aksialan,aluvialan, brahialan, diluvialan, eksterito-rialan,ekvatorialan, tercialan, ferialan, financialan, genia-lan,industrialan, kolonialan, komercialani, kongenialan, kon-vencionalan, labialan, marcialan, medialan, parcialan, poten-cialan, radialan, socialan, specialan, tangencialan,teritoria-lan, trivialan, hialit, specialitet, materialist,predialist, socia-list, specialist, materializain, provincializam,socializam, tria-lizam, materializacija, socializaclja;-an (-a na, -a n c a, -anino, -anist, -ani t, -a n i-zam, -ano, -ansa, -ant, -anta, -antan); cian, gvar-dian, meridian, pavian, radian, liana, siciliana, alianca,plano, planino, pianist, vivianit, arianizam, niansa,denunciant, fo-liant, komediant, proviant, varianta,konciliantan;-ar (-aran, - a r d a , -arij - a r i s t ) : breviar, cere-moniar,kaviar, proniar, terciar, familiaran, radiaran, miliar-da,triarij, piarist;-as: dias, išias, lias, trias;-at ( - a t a n , -atičan, -atičar, -atida, -atika,-a t i v a, -atizam, -ator, -atura): antikvariat, branhiat,hiat, noviciat, plagiat, proletariat, šeriat, rabiatan,muriati-čan, aviatičar, kariatida, aviatika, iniciativa,paliativan, gla- iator, radiator, abreviatura, miniatura,nunciatura;-azam (-a za): entuziazam, hiazam, miazam,elefanti-aza, leontiaza;e) u nekim osamljenim riečima, na pr. fiaker, finsko,piaster, psihiatar, viadukt.Ovako tako er izvedenice od navedenih i sličnih rieči.Izuzimaju se rieči, koje se osjećaju već kao udomaćene, na pr.dijak(dijački, dijakov), Marijan(Marijana, Mari-janci),Azijat (Azijatklnja) i sl.57--------------------------------------------------------------------------------
Page 31
Piše se -ija:a) na kraju rieči, na pr. Marija, Sofija, Ilija, Matija,Austrija, Australija, Azija, Georgija, Indija, Rusija, Sicilija,Venecija, denuncijacija, diatermija, ekspropriacija, hrija., gimnazija, industrija, industrializacija, materija, ne-gociaeija, pa-triarhija, poliand,rija> potencija, provinciju, psiliiatrija, studija, triangulacija, variacija:b) u izvedenicama od takvih rieči s nastavcima, kaošto su:-ao: Azijac, Georgijac, Indijac, Arijac;-alac: gimnazijalac (gimnazijalka, gimnazijalčič, gim-nazijalčev), industrijalac, komercijalac, provincijalac;-an: Talijan (Talijanka, Talijančić, Talijanče);-a n a c: Belgijanac (Belgijanca, Belgijančev, Belgljan-kin), Indijanac, Sicilijanac, Talijanac, Venecijanac,arijanac, wagnerijanac; tako i kajkavski oblici, na prGregorijanec, Fabijanec;-anstvo: arijanstvo;-aš: grabancijaš, komedijaš, orijaš, Andrijaš, Mafijaš;c) u genitivu singulara (i akuzativu, ako se radi o živom biću) i u genitivu plurala imenica na -i, -ij, -i j e, -io,na pr. Verdija (od Verdi), Puccinija (od Puccini), studija(od studij i studio), radija (od radij i radio), kolegija (odkolegij), Tokija (od Tokio), Polonija. (od Polonio),Ovidija(od Ovidije), Vinicija (od Vinicije).3. Za pisanje slova j izme u i-c provedbena naredbapropisuje, da se to slovo u takvu slučaju nema pisati, osimu nom. sg. imenica kao Arije, Poncije, u instr. sg. imenicana -i, -ij, -ije, i osim u gen. sg. i u nom. pl. imenica na -ija.Prema tome izme u i-e ne piše se j:a) u složenicama, kao na pr. arhiepiskop, dieceza,diereza, dieza, diegeza, dielektričan, poliedar,triedar, trienij;b) u vlastitim imenima., na pr. Ariel, Daniel, Gabriel,Piemont;c) u riečima s dočetcima:-el (-elan): faktoriel, artificielan, oficielan,principielan;-en a (-e n c i j a, -e n i t, -e n t, -e n t a 1 a c, -e n t a c i j a, -elitizam):hiena,higiena,sienit,audiencija,insuficiencija, ambient, abiturient, gradient, ingredient,inspicient, koefi-cient, koncipient, kvocient, orient,percipient, recipient, re-spicient; orientalac, orientacija,scientizam;-er (-era, -erit): eksterier, financier, kancionier, ka-rabinier, premier, rentier, romancier, trier, bariera,garso-niera, premiera, riviera, žardiniera, garnierit;-eta (-cte, -etet, -etizani), dieta, servieta, variete, pietet,kvietizam, pietizam;d) u nekim, osamljenim riečima: hierarhija, hieratski,hierofant, hieroglif, lukiernar, rekviem, relief, siesta, tan-tiema.Ovako tako er i izvedenice od navedenih i sličnih rieči.Razlikuj: arhijerej (složeno od arhi-jerej).Piše se ije:a) u nom. sg. imenica kao Arije, Bonifacije, Cerularije,Dionizije, Elije, Felicije, Georgije, Hilarije, Inocencije,Marije, Ovidijce, Pankracije, Simplicije, Tiberije, Vinicije;b) u instr. sg. imenica na -i, -i j, -i j e, na pr. Puccini-jem (Puccini), Verdijem (Verdi), studijem (studij),natrijem(natrij), magnezijem (magnezij), radijem (radij),kolegijem(kolegij), Arijeni (Arije), Bonifacijcm (Bonifacije),Dioni-zijem (Dionisije);c) u gen. sg1. i :nom. pl. imenica na -ija: asociacije(asociacija), gimnazije (gimnazija), provincije (provincija),studije (studija), variacije (variaeija), Marije (Marija),Ma- 'tije (Matija);d) u izvedenicama od rieci spomenutih pod a), b) i c):Arijev, arijevski, arijevac, Verdijev, verdijevski, kalcijev,ka-lijev, magnezijev, natrijev, Andrijevci, Petrijevci i t. d.5859
--------------------------------------------------------------------------------
Page 32
kruš-kajut-rogav-ranvjež-baRAZSTAVLJANJE RIECI NA SLOGOVEKoriensko načelo u pravopisu nalaže i promjenu u raz-stavljanju rieči na slogove. Ta se promjena tiče samo raz-stavijanja suglasnickih skupova, dok raztavljanje samoglas-nika samih (na pr. že-te-o-ci, di-o-b-a) i jednog suglasnikasa samoglasnikom (na pr. ma-ti, do-mo-vi-na, Hr-va-ti)ostaje isto kao i dosada.Da se jednosložni dvoglas ie ne smije razstavljati, otom govori već provedbena
naredba.Sto se tiče suglasnickih skupova, dosadašnji je pravo-pis propisivao, da dva ili tri suglasnika pripadaju drugomslogu, ako se sa samoglasnikom iza sebe mogu lako izgovo-riti, (lakima za izgovor smatrali su se suglasnički skupovi,kojima se počinju rieči u književnom govoru i u narječjima.)Tako se razstavljalo na pr.: sta-blo zbog skupa bi. n. pr. urieči blato, do-bro zbog brod, ma-čka zbog čkalj, i-skra zbogskriti, se-stra zbog strah i t. d.Korienski pravopis napušta takvo razstavljanje i držise koriena rieči, tek tu i tamo povlači za sobom i razstav-ljanje suvlasničkih skupova ne pazeći na korien (na pr.bojiš-te).Pri razstavljanju rieči valja dobro paziti na podjelurieči u proste i složene.Proste riečiKod ovakvih rieči razlikujemo slučajeve, kad se na uzajedno dva odnosno tri (četiri) suglasnika.1. Ako se na u zajedno dva suglasnika, razstavljanjerieči na slogove vrši se tako, da prvi suglasnik pripadaprvom slogu, a drugi drugom. Prema tome razstavljamo:stab-lomon-rarah-lokon-čahrab-ribrad-vavin-ravap-nosrč-basvag-dadrh-taikup-lieiimač-kaig-lakraj-njiljep-širuč-niiae-madik-lapas-lased-loig-ratak-nutius-narad-niknee-vecrk-vapas-timot-kazet-vasamot-načav-livit-iodav-noBilježka: Valja dobropaziti na slučajeve kaovidjeti, trpjeti, umjeti, letjeti, gorjet i si., gdje na pr. dj, pj,mj, tj, rj ne smijemo razstavljati, jer tu zapravo i nemasuglasnič-kog skupa, nego j pripada glasu e kaosamoglasniku (uz-poredi ikavsko vi-diti, tr-piti, u-miti,le-titifgo-riti). Treba dakle razstavljati vi-djeti,trpjeti, u-mjeti, letjeti, go-rjeti.Isto tako ne smijemo razstavljati ni slovo ks (x) utu im riečima, kao što su na pr. taksa, tekstil i si. jer znakza ks (x) u ovim slučajevima predstavlja jedan glas. Takvedakle rieči razstavljamo tsi-ksa, teks-til (prvo prema ma-ti, a drugo prema stab-lo).2. a) Ako se na u zajedno tri (četiri) suglasnika, raz-stavljanje se vrši tako, da prvi pripada prvom slogu, a dru-ga dva (tri) drugom, na pr.:znan-stvenzastup-stvo'car-stvogor-štakis-kra^1P7-OTHpravas-tvo >&množ-tvob) protivno ovom pravilu skupovi od tri suglasnika, ukojima su prva dva st, (osim u dočetku -štvo), zd, žd,razstavljaju se tako, da prva dva pripadaju prvom slogu,a treći drugom, na pr. gost-ba, izvlast-ba, bolest-nik, popustljiv, strast-ven, kazališt-ni, zemljišt-ni, grozd-ni, nužd-ni,dažd-njak, sest-ra (ali ustaš-tvo).c) Pridjevni nastavak -ji pripada uviek s a m drugomslogu, pa valja razstavljati na pr. čavč-ji, gušč-ji, kobč-ji,vrabč-ji.6061daž-demkaž-njeneaz-dapraz-nikTnz-Iaseljač-tvovoj-skavojnič-tvoškol-stvopokuć-tvozemalj-skigrad-skigram-žljivgospodstvooćin-stvogospod-štinaprven-stvo, rot-kvabrat-stvokralj ev-skizdrav-stven--------------------------------------------------------------------------------
Page 33
Složene riečiKod razstavljanja složenih rieči ostaje sve kao i dosa-da, a kod njih pazimo na sastavine, od kojih su rieči slo-žene, pa u ovakvim slučajevima ne vriede nova pravila orazstavljanju suglasnika, koja su postavljena kod prostihrieči (tu i tamo će se ta pravila poklapati, ali to nije bitno).Razstavljamo
dakle:a) Prvi dio složenice svršava se na samoglasnik:na-dmem (ne nad-mem), prema na-dutio-značiti (ne oz-načiti), prema znako-bljutaviti (ne ob-Ijutaviti), prema bljutavo-zljeda (ne oz-ljeda), prema zliedpo-čnem (ne poč-nem), prema po-četipo-dlanica (ne pod-lanica), prema dlanpo-zvan (ne poz-van), prema zvatipri-pnem (ne prip-nem), prema pri-petini-smo (ne nis-mo), prema smoni-tko (ne nit-ko), prema tkoo-bradatiti (ne ob-radatiti), prema bradaiza-gnati(ne iz-agnati ili izag-nati), prema gnatiraza-znati (ne raz-aznati ili razaz-nati), prema znatigolo-glav (ne golog-lav), prema glavaMiro-slav (ne Miros-lav), prema slavab) Prvi dio složeniee svršava se na suglasnik, a drugipočinje suglasnikom:Riječi kod kojih nije osobito jasno, kako susložene, mogu se i drugačije razstavljati, na pr. ra-za-ranje,ra-zo-riti, odu-stati, po u-prieti.Da bi razlika izme u prostih i složenih rieči u razstav-ljanju na slogove bila što jasnija, dodajemo ovaj pregled:Prosta, rieč:Prosta riečSložena riećza-klanna-knaditipo-kvarenza-pnern kup-ljenza-pljenapas-lapo-slanu-snutiu-statina-škoditipro-tkatiza-tvorza-vladatinazdravitipo-zlačeno-žbukatinad-metatiraz-ljutitinaj-boljraz-vitiob-javitipo -žećiov-časod-tu itiob-litiraz-stanakprek-laniod-teretitiob-raditiraz-topitinoz-drvapred-tečac) Prvidio složenice,-ršava se na suglasnik, a drupočinje samoglasnikom:raz-ularitiiz-obrazitiraz-umiz-oblicitiraz-odkritiob-istiniti seob-udovitipred-osjećajob-ićiiz-ubijatiBilježka:Prema navedenimpravilima razstavljaju se uglavnom i tu e rieči, no kod njih seie može razstavljati, na pr. di-e-ta, hi-e-ro-fant, gar-so-ni-e-ra i t. d. Ne smiju se naprotiv razstavljati dvoglasi u riečima,kao što su na pr. tau-tologiju, kauč, Eu-ropa (ne ta-utologija,ka-uč, E-uropa). Sastavljene tu e rieči razstavljaju se tako eru svoje sastavine, na pr. ob-jekt, ad-jektiv, tri-e ar, tetra-edar, elts-pedi-cijar, eks-plikacija.Tu e rieči, koje osjećamo kao sasvim udomaćene, od-nosno kod kojih ne razabiremo sastavne dielove, razstavljamokao da nisu složenice, na pr. eg-zempla.r, eg-zegetika, pe-da-gog, rap-sod.6263Složena riečpri-bližitina-bratipo-čnempo-dlanicapo-dneo-drapitiu-dvojitiza-glavakdo-gmizatio-trovpo-grabitipre-hladau-hmeljenu-gvaljitipre-hranitiza-htjevpro-glasstab-lohrab-riruč-nised-lorad-nikmod-rabrad-vaig-la .jag-majut-roig-rarah-loAh-metneg-vevih-radrh-tajdig-ladik-lavlak-nocrk-vavap-nous-napas-tikruš-kamot-kažet-vačav-ligaz-daTuz-lavjež-bakaž-njenpo-žnjetiguž-vasa-žvakati--------------------------------------------------------------------------------
Page 34
PRAVOPISNI RJEČNIK
Napomene uz rječnik
U ovaj su rječnik ušle rieči, koje treba prema provedbenoj naredbi Ministarstva nastave pisati drugačije, nego su se do sada pisale, te iznimke i rieči, kod kojih bi uslied krive analogije mogla nastati sumnja o tome, kako se pišu. Zbog brzine posla možda se tu i tamo izmakla koja rieč, te nije unesena u rječnik, no u takvim će slučajevima svatko, pa i nestručnjak, prema drugim riečima lako odrediti pisanje. Ne nađe li se u rječniku koja složenica ili izvedenica, valja potražiti rieč, od koje je složena odnosno izvedena (na pr.glagolske imenice, ako ih nema, valja potražiti kod istog glagola, pridjev kod imenice, prilog kod pridjeva, umanjenice odnosno uvećanice kod običnih imenica i t .d. U ovaj je rječnik .uneseno i dosta tuđih rieči, da se pokaže, kako se pišu prema novim pravilima. To dakako ne znači, da te tuđice valja i upotrebljavati, njih naprotiv treba zamjenjivati dobrim i prikladnim hrvatskim riečima, gdje je god to moguće i gdje se narodna rieč po smislu podpuno poklapa s tuđicom.
A
alianca
Arijev, prema Arije
ambient
arijevski
B
Ć
D
umbir
E
Page 40 |
grobak, grobka
(mali grob) groktati,
grokćem grozan,
grozna
Page 41 |
izdievati
Page 42 |
i
z
p
r
e
s
i
e
c
a
t
i
,
i
z
p
r
e
s
i
e
c
a
m (dugo je
Page 43 |
izriti
izvještavati
izvjestiti
kirurški
Page 44 |
kisnuti
Page 45 |
liek ______________
Page 46 |
mjedenic
Page 47 |
nadpjevati
namještenik
namještenje
naviti
nadpjevati, drugo je
Page 48 |
navješ
ćivati
Page 49 |
n
e
z
a
v
i
s
a
n
,
n
e
z
a
v
i
s
n
a
nezgrapan
n
e
z
n
a
b
o
ž
a
c
.
nezna-bošca,
neznabožci
neznabožtvo
niansa
niečan,
Page 50 |
obavještenje
Page 51 |
odjeljak
Page 52 |
ogriešiti
Page 53 |
otvarač
Page 54 |
pobjednik
Page 55 |
pogriešiti
Page 56 |
potroša
č
Page 57 |
pregrada
Page 58 |
prešao
Page 59 |
prigrije
Page 60 |
proniar
Page 61 |
raz
činja
Page 62 |
razsje
či
Page 63 |
savezni
čtvo
Page 64 |
sljeme
Page 65 |
striela
Page 66 |
švabski
Page 67 |
HOllTXll?k
Page 68 |
utjerivanje
Page 69 |
vieritba
vre
Page 70 |
zahtjevnica
zaplieniti
Page 71 |
zavezak